Za Zorana Gazibarića, inženjera grafičke tehnologije i dizajna iz Gradiške, rijeka Sava u ranojutarnjnoj izmaglici, njen biljni i životinjski svijet predstavljaju stalnu inspiraciju.
Na Zoranovim fotografijama nastalim spontano, tokom jutarnje šetnje ili vožnje biciklom su motivi životinja, biljaka, obala, čamaca i brodova, ribolovaca, rekreativaca i sportista…
On fotografiše sve što Savu čini jedinstvenom i nezaboravnom ljepoticom koja spaja ljude, države, gradove i beskrajna prostranstva kroz koja protiče. U njegovoj kolekciji, na fotografijama sve vrvi od života, ljepote reke na čijem odbljesku, kao u velikom ogledalu smjenjuju se noć i dan, jutro i veče, plavetnilo i oblaci, godišnja doba…
– Ne smatram sebe ni umjetnikom niti fotografom ili fotoreporterom velikih ambicija. Ne maštam o izložbama niti naslovnicama novina, časopisa i kataloga. Moj životni poziv je nešto drugo, grafika, dizajn, tehnologija a fotografija čini moju strast u dokolici. Spajanjem svoje znatiželje, ljubavi prema prirodi a nadasve rijeci, fotografije su logičan slijed mojih interesovanja i sklonosti – opisao je Gazibarić odnos prema fotografiji i okolnosti koje su ga zbližile sa ovom umjetnošću.
– Oduvijek sam tragao za svijetom u objektivu, želio da snimim prizore koje sam zapazio u svojoj okolini. Nisam imao dovoljno znanja i vještine ali nisam odustajao. Stalno sam tragao za novim spoznajama koje fotografiju čine umjetnošću – kazao je za Srpskainfo Zoran Gazibarić, podsjetivši da je od prijatelja koji se bavi fotografijom sa mnogo više znanja i iskustva, saznao važne pojedinosti.
– Radeći u Tehnološkoj školi u Banjaluci, upoznao sam Slobodana Rašića Bobaru, Banjalučanina afirmisanog u oblasti fotografije. U razgovoru sa njim, pokušao sam shvatiti suštinu, naučiti smisao kompozicije, način prepoznavanja kadra, tehničke osnove fotografskih aparata – objašnjava Zoran Gazibarić fotografska iskustva koja sada primjenjuje na Savi.
Ovaj ljubitelj fotografije i zanesenjak koji najčešće u rano jutro, na Savi prepoznaje i bilježi nesvakidašnji ambijent.
– Jedan od mojim stalnih ili najčešćih motiva su galebovi koji su poslednjih godina, zajedno sa divljim patkama, labudovima, čapljama i dugim pticama nastanili Savu. Njihov let me impresionira. Takođe često fotografišem izmaglicu iz koje izranja most, trenutke u kojima se ne vidi druga obala rijeke, kada sve izgleda kao bijela zavjesa. Volim i vodenice i čamce, njihove sjenke na vodi, potom ribolovce, udice i ulovljenu ribu – pojašnjava Gazibarić motive sa Save koje je premjestio na svoje fotografije.
Izložba u dnevnom boravku
Zoranove fotografije za sada su okačene na zidove dnevnom boravka, tu je njegova stalna postavka. – Porodica je moj prvi i najvažniji kritičar. Kada tu dobijem prolaznu ocjenu, tada fotografiju iz aparata premiještam na papir, stavljam okvir i kačim na zid.
– Poslije, pažljivo prikupljam ocjene gosti i drugih kojima pokazujem svoje fotografije. Ukoliko se većina usaglasi da je rad dobar ili loš, više o tome nemam dilema, dobre fotografije stavljam na čelo zida a manje uspješne povlačim u depo i umjetničku ilegalu – objasnio nam je Gazibarić metod određivanja vrijednosti svojih fotografskih radova.
/Srpskainfo/
