Obućarstvo u Gradišci, kao i u mnogim drugim manjim gradovima suočavalo se sa ozbiljnim problemima koji su doveli do njegovog potpunog izumiranja. Ovaj zanat, koji je nekad bio važan dio lokalne tradicije i privrede, doživio je krah zbog niza ekonomskih, tehnoloških i društvenih faktora pa ovaj zanat u formi hobija čuvaju od zaborava, penzioneri.
Tragom upita građana, kojima s vremena na vrijeme zatrebaju usluge obućara i obilazeći nekadašnje lokacije u gradu gdje su nekad postojale registrovane radnje, uvjerili smo se da zvanično u Gradišci ne postoji aktivan obućar. Postoje oni koji su u penziji i koji se najčešće mogu sresti na sajmu antikviteta i starih zanata udruženja kolekcionara “Denarius” iz Gradiške.
Kako tvrdi jedan od obućara koji je odavno digao ruke od ovog posla, njegove kolege i on nisu mogli podnijeti suočavanje sa jeftinijim, industrijskim proizvodima.
“Potrošači zbog niže cijene, biraju obuću koja je masovno proizvedena i dostupna u velikim trgovinskim lancima, dok se obuća koju prave lokalne zanatlije smatrala skupom uprkos činjenici da su kvalitet i dugotrajnost ručno izrađene obuće dugoročno isplativiji, takva nas je problematika i dovela do zatvaranja obućarske radnje.”
Penzionisanim obućarima ne ide ni pravna regulativa na ruku s obzirom da je kako tvrde, nekada bilo moguće registrovati obućarsku radnju iako ste u penziji u formi dopunske djelatnosti, a da to više nije slučaj pa s toga i ne pomišljaju da se bave time jer bi ugrozili penzionerski status.
Izumiranje zanata nije samo slučaj kada je u pitanju obućar, nego i mnogih drugih poput staklara za koje građani kažu da ih u gradu na Savi ima još samo dva.
S obzirom da u našem gradu imamo dvije strukovne škole “Tehničku školu”, i “Srednju stručnu i tehničku školu”, možda je pravo vrijeme da se uz stimulativne programe osposobljavanja otme od potpunog odumiranja zanata koji bi uz podršku lokalne zajednice i inovativnijeg pristupa mogli opstati.
