Tupi bas ostarjelog zvučnika odjekuje kilometrima od epicentra događaja, kako se bližite vašaru vidi se i čuje se dječija vriska, jaki zvuci i kolone automobila, roditelje kako djecu koja čvrsto drže špagu od balona napunjenih helijumom. I ove godine i svake prije i svake naredne, stigla je slava Gradiške, Mala Gospojina i stigao je kraj ljeta.
Opraštajući se s ljetom u Gradišci hiljade ljudi se kreće u koloni između štandova sa raznoraznim predmetima, dolazeći na opšetnarodno veselje vašar. Mnogi kažu da je taj vašar godinama isti i da se ništa ne mijenja, ali običaji nisu ni podložni promjenama, tek neke sitnice, koje su se opet igrom prilika i neprilika udomaćile kod ove manifestacije.
„Sve za marku“, „navali narode“, „mlada jagnjetina“, „kod Gare“ – sve su ovo nazivi bez kojih nema vašara. Ipak, najmlađima je vašar i te kako zanimljiv, pa ćete tako zapaziti na licima djece sreću, znatiželju ali i duga prepričavanja sa dogodovština na autićima, balerini, ringišpilu…
Puni šatori naroda, muškaraca srećnih i masnih ruku sa flašama piva ispred sebe i žena koje piju kiselu vodu nadajući se da će već jednom krenuti kući. Pjevaljke za kojima lete pogledi direktni i i idirektni – ispod oka. Plesačice koje se mogu pipati samo na kratko. Sve prate zvuci narodne muzike, pa ko voli neka izvoli.
Bilo kako bilo vašar traje i odoljeva mnogim vremenima i neprilikama, a ovaj narod ih je dosta upamtio, valjda zato ima tolike veselja kod nas. Zato ćemo našoj opštini samo reći SREĆNA TI SLAVA, a svima ostalima dobru zabavu.
