Među grafitima Gradiške ima pravih malih verbalnih obračuna grafitaša, počesto veoma banalnih i bizarnih. Donosimo nekoliko takvih:
PAZI SE LUNA Dopisano: PAZITE SE VI; MY LIVE IS SUCKS! MOJ ŽIV JE SRANJE! Dopisano-prekriženo: LIVE i napisano LIFE / ŽIVOT i tekst: TUKO GLUPA; JA VOLIM BITI PEDER!!! Dopisano: JEBI SE; EXTREME NOISE TERROR ili TEROR PRETJERANE BUKE Dopisano: NEMOJ SRAT; JEBEŠ ZID NA KOJEM NIŠTA NE PIŠE ! Dopisano: NEDAJTE DA ŠARAJU!; BIGI & SANDRA. U potpisu BIGI Dopisano: BIGI MRZIM TE. U potpisu SANDRA; FUCK YU PEDERI!!! Dopisano: ZAR, I TI SINE BRUTE?? HI, HI, HI, …; OJ TREBINJE, TREBINJE KAD ME VIDIŠ JEBI ME /Dopisano/ JEBI SE SAMA;
DIVLJA MISAO
Tekstualni grafiti kao posebna vrsta paraliterature, ili “divlje književnosti” u značajnoj mjeri izražavaju simultanost različitosti gradskog života, odnos urbanog i ruralnog, individualnog i kolektivnog, sukob centra i periferije, kontrast prirode i kulture, smjene tradicionalnog i modernog kao i drugih suodnosa društvene urbane stvarnosti. Tekstualni grafiti su dio urbane istorije svakog grada, pa tako i Gradiške u njegovim istorijskim, društvenim i kulturnim mjenama.
Tekstualni grafiti na javnim površinama grada pomažu nam u “čitanju grada”, razumjevanju društvenih procesa u njemu i odgonetanju njegovih kulturnih kodova i urbane estetike. Tako nam stari grafiti iz socijalizma donose pastoralne slike mirnog kolektivnog života, dok nam današnji grafiti pružaju prizore tranzicijskog grada sa uništenom industrijom i napuštenim zgradama bivših fabrika neuspješne ekonomske tranzicije sa statusnim simbolima novog kapitalističkog doba.
U grafitima otkrivamo kontraste novonastalih promjena sa dramatičnim socijalnim obilježjima gradske sredine i stanovništva, elitna predgrađa novopečenih tranzicijskih bogataša, osjećaj otuđenosti, urbanu sirotinju, beskućništvo, divlju gradnju i zapuštena izbjeglička naselja na periferiji. Tekstualni grafiti istovremeno izražavaju banalnost svakodnevnog života, duh vremena i društvene promjene, kao i kritički pogled na stvarnost, pojedinaca i neformalnih grupa, autsajdera i marginalaca sa ruba društva. Zbog toga ne treba potcjenjivati i ignorisati njihove poruke i signale.
Zato treba čitati grafite, kao znake, simbole i poruke. Ako imaju umjetničku crtu, racionalan i pozitivan sadržaj zapišite ih, zapamtite i prenesite ih i drugima. Ako su uvredljivi i društveno destruktivni obrišite ih! To je jedan od načina da ih sačuvamo u kolektivnoj memoriji, kao dio urbane istorije grada, ma koliko nam se ponekad to činilo beznačajno i nevažno.