Tkalja i pletilja od djetinjstva, Hata Blekić (81) iz Lipovače kod Gradiške, poznata je u svome mjestu po ručnim radovima i nostalgiji za prošlim vremenima, a naročito za Jugoslavijom.
Ova starica je, kaže, otkala na kilometre ponjava i druge prostirke, a oplete gomile priglavaka, čarapa, majica… Još nije odložila igle, dok je tkalački stroj ili stan spakovala na tavanu, za nekoga drugoga kome poslije, veli, bude trebao.
”Kakve su sada prilike, natra ili stan, svako drugačije kaže, neće za rad trebati nikome. Možda će se neko od mojih, jednoga dana, kada se vrati ovamo iz stranih zemalja, moje ručne radove i tkanine zajedno s tim strojem staviti na neko počasno mjesto u kući, kao u malom muzeju”, priča Hata dok igle lete, a klupko pletiva se kotrlja oko nje, kao da je u mnogo mlađim rukama nego što su njene.
”Neće omladina ovo da radi, jer se sve može kupiti, a ne košta mnogo. Svi moji, tri kćerke i sin su u inostranstvu. Oni tamo žive, imaju svoje poslove, porodice, redovno me nazovu, pitaju kako sam, šta mi fali. Brinu o meni, a ovo što ja pričam, to malo koga interesuje”, smatra sagovornica Srpskainfo.
Ona je, kaže, od tkanja i pletenja, koje je svakog četvrtka nosila na pijacu, podizala djecu, školovala ih, zarađivala za kućne potrebe.
”Ja sam bila jedna po jedna tkalja, nije mi bilo ravne nadaleko. Toliko sam otkala ponjava i šarenih staza od rezane krpe da bih mogla prekriti put od Gradiške do Banjaluke, a kada bih razvukla utrošena klupka pletiva, to bi opasalo bivšu Jugoslaviju. Ništa mi nije bilo teško, radila sam udarnički kao onaj Alija Sirotanović, samo što je on bio rudar u rudniku, a ja rudarski tkala i plela”, opisuje Hata svoja životna iskustva, upoređujući davnašnji i sadašnji život.
Meni je bilo lijepo u Jugoslaviji, jer sam bila mlada, a svaka mladost je lijepa, pripovijeda naša sagovornica kojoj riječi, na pominjanje Tita i Jugoslavije, života u Gradišci prije pola vijeka, naprosto izlijeću.
”Tada smo svi skromno živjeli, nije bilo para, mnogo se radilo bez mehanizacije, bez mašina, jedni drugima radili u zajam, leđa za leđa, ali se u svemu znao red, ko kosi, a ko vodu nosi. Vladao je optimizam, ljudi su se poštovali, uvažavali, a sada niko nikoga ne benda, zavladao je veliki dušmanluk. Svako ima pune ruke svega, voze se autima, imaju svega za pojesti, gdje leći, vodu u kući, ali opet niko nije zadovoljan. Ništa narodu ne valja, samo svađa i galama, zavladalo neko teško prokletstvo, gdje svako sebi grabi”, odlučno i argumentovano Hata Blekić analizira život i slikovito opisuje, upoređuje vrijeme u bivšoj i sadašnjoj državi.
Ona pripovijeda i o prelima, igri i pjesmi, poletu, akcijaštvu… Bilo je, sjeća se, u Lipovači, Obradovcu, Kruškiku i drugim mjestima, mnogo djece i omladine. Kuće su bile pune, a sada sve opustjelo.
”Poslije teškog rada, naveče se istuširamo na tulumbi, to je pumpa za vodu ispred kuće, speremo prljavštinu s glave i leđa, pa na zabavu, trčimo “kao mile oči” na Jaliju i kojekuda. Svuda je bila prašina, oblak prašine se diže, ali mi igramo i pjevamo do ponoći. Sada se niko niti ženi niti udaje, svi se dohvatili skupih auta, pa jure kojekuda, piju alkohol i sikiraju roditelje koji ne smiju ni pitati kuda idu i šta rade. A rade svašta. Eto, tako je bilo i tako je sada, tako mi Sunca”, odlučno ova Gradiščanka upoređuje dva vijeka, dvije države i dva načina života, svoju i mladost svojih potomaka, novih generacija.
Prelo u Sjeverovcima
U dubičkom selu Sjeverovci organizovano je peto prelo, koje je okupilo stotinu m,eštana ovog i susjednih sela. Prelo je, kao i prethodnih godina, organizovalo Srpsko-prosvjetno i kulturno društvo ”Prosvjeta” zajedno sa mjesnom zajednicom.
”Prelo je organizovano po uzoru na nekadašnja seoska prela, kada su se u zimskim večerima okupljali mještani, te uz domaća jela i pića družili se, pjevali i prepričavali seoske dogodovštine. Vrijedne domaćice pripremile su pite, kolače, sir, meso…”, kaže Mile Zeljić, predsjednik ”Prosvjete”.
Na prelu su izloženi ručni radovi, žene su plele čarape, a muškarci sepete, nastupilo je više pjevača i muzičara, a organizovane su i stare narodne igre – kapanje i kozanje.
/Srpskainfo/
