Odvojiti se od porodice, pa doći u tuđinu i isto tako prihvatiti ljude u Banjaluci-kao svoje. Hilda Hrekes iz Sirije je djevojka koja ne priznaje granice i stereotipe.
Čudesni osmijeh i anđeoski glas. Prvi je utisak kada se nađete u društvu mlade Hilde Hrekes, koja je svoj dom pronašla u gradu na Vrbasu. Hilda je od djetinjstva vezana za crkvu i za muziku, a tu je tradiciju nastavila i u Banjaluci. U Hramu Hrista Spasitelja redovno pjeva na liturgijama. I dan danas, sa osmijehom, kaže, prisjeća se svojih prvih javnih nastupa, piše RTRS.
“Sa devet godina počela sam da pjevam u crkvi i ta ljubav prema duhovnoj muzici mi je prirasla srcu i vremenom sve više me je interesovalo kako se pjeva, zašto se pjeva i sve te razlike. Pjesme koje se pjevaju na bogosluženju su me jako zanimale, tako da sam vremenom naučila”, ističe Hilda.
Ova mlada Sirijka rodnu zemlju je napustila 2011. godine, kada je otišla na fakultet u Zagreb i tamo se pridružila bratu Јamenu. Dvije godine kasnije brat i sestra, oboje studenti, sele se u Banjaluku. Grad koji, kako kaže, za nju već odavno nije tuđina, nego drugi zavičaj. I za sve vrijeme, dok su tragali za svojim mjestom pod suncem banjalučkim, kako kaže Hilda, pratio ih je, čuvao i blagosiljao Sveti Vasilije Ostroški. Upravo su njega izabrali kao svog sveca zaštitnika. Tako su Јamen i Hilda postali prva sirijska porodica koja u Srpskoj slavi svoju krsnu slavu.
“Nisam znala za Svetog Vasilija Ostroškog, ali kao da je on htio da me upozna sa njim, kroz razne uspomene, poklone, ljudi koji su bili na Ostrogu, pričali smo o Svetom Vasiliji i baš sam nekako bila vezana. Kao da on nama pruža dobrodošlicu ovdje. Kada sam uzela blagodlov da mi slavimo krsnu slavu, gledala sam da to bude dan kada sam otišla iz Sirije, jer je to bilo na taj datum”, nastavlja priču Hilda.
Poredeći Siriju i Banjaluku, praznike, običaje i Vaskrs, kaže samo nas jezik razdvaja.
“Kada je suština praznika pitanju, to je isto. I u Siriji šaramo jaja, sve tehnike, ali kada sam došla ovdje sa tetama u Kolu srpskih sestara prvi put sam naučila kao se radi voskom, isto tako i u manastiru Gomionica. Tamo sestre šaraju na jako savršen način i baš su mi bile zanimljive njihove tehnike”, dodala je Hilda.
Naša ekipa je u sklopu projekta (NE)VIDLJVI radila video priču o Hildinom životu, koji je zaista zanimljiv.
Pratite ”Micro mrežu”:
