Niko u Gradišci, pa ni sam gradonačelnik Zoran Adžić, trenutno nema odgovor na pitanje da li će on biti i po treći put kandidat SNSD-a za gradonačelnika Gradiške na narednim lokalnim izborima.
Postoje brojne teorije i tvrdnje zbog čega je to tako ali jedna je jasna, Adžić nema dobar odnos sa predsjednikom SNSD-a, Miloradom Dodikom, još od aprila prošle godine i to je ono što bi ga moglo koštati trećeg mandata. Jasno je i da ne cvjetaju ruže u Gradiškom SNSD-u, gdje postoje pored Adžićevog još dva klana, to su mladi koje predvodi Denis Šulić i stari i iskusni članovi koje predvodi Nemanja Panić. Ni jedna od ove dvije struje ne želi da Adžić obnovi treći mandat.
Sa druge strane, Adžićev glavni adut je Nikola Kragulj, na čiju riječ će Milorad Dodik odgovoriti potvrdno. Postavlja se logično pitanje kako bi se stvari mogle odigrati u narednom periodu.
Svako ko se bavi politikom zna da je pragmatizam glavna odlika ovog zanimanja, gdje interesi nadvladaju sve sukobe iz prošlosti. Teško je zamisliti da Milorad Dodik i Zoran Adžić ne mogu naći zajednički interes. Međutim, zašto Dodik ćuti? Odgovor na to pitanje može biti i kanalisanje nezadovoljstva ostalih članova SNSD-a, koji javno iskazuju svoje nezadovoljstvo (sjetimo se stava Dušana Ristića ili fotografije stare garde gradiškog SNSD-a). Što duže Milorad Dodik razvlači sa davanjem podrške nekom od kandidata, toliko nezadovoljne članove partije drži u neizvjesnosti. Onog momenta kada vremena ponestane ići će se na sigurno, a to je Zoran Adžić.
Koalicioni partneri nemaju lidera koji može da se suprotstavi Adžiću, dok je opozicija razjedinjena.
Na kraju, nije ni Adžiću svejedno, što pokazuje odlaskom na mitinge u Sarajevo i brojnim drugim podilaženjima Miloradu Dodiku. Sa druge strane, Gradiška je najviše ispaštala zbog aktuelne politike vrha SNSD-a, izgubivši više od 40 miliona KM grant sredstava međunarodne zajednice.
Kako god bude narod će sve zaboraviti za manje od godinu dana, a vođa će mu biti onaj koga zaslužuje.
