Oni koji me poznaju, znaju koliko volim da putujem, tako da sam vidjela mnoge divne destinacije i upoznala se s kulturom i istorijom Bosne i Hercegovine, jer ipak je drugačije osjetiti to nego učiti u školi.
Međutim za svoju #Putuj387 destinaciju sam izabrala svoj rodni grad.
Mnogi Gradišku vezuju za most na rijeci Savi i granični prelaz, ali imamo mi još toga ponuditi.
Gradiška je grad sa bogatom prošlošću. Ovdje se živjelo i u praistorijsko doba, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Najstarije i najpoznatije arheološko nalazište je Donja Dolina, gdje je iskopan veliki drveni čamac u jednom komadu, star preko 3000 godina, koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Postoje tragovi starih naselja i objekata iz doba Rimljana, Osmanlija, Austrougara. Nažalost, najveći dio njih je, zbog čestih ratova, smjenjivanja carstva, ali i nebrige društva i današnje države zauvijek izgubljeno.
Uprkos bogatoj prošlosti, danas se na teritoriji Gradiške nalazi samo 7 nacionalnih spomenika pod zaštitom države, od kojih se dva nalaze u srcu grada – Gradska Vjećnica i Derviš Hanumina medresa.
Medresa je izgrađena 1748. godine, a obnovljena u istom periodu kada je sagrađena Gradska Vijećnica (1980 -1900. godine). Oba objekta su rađena u takozvanom pseudomaurskom stilu, koji je specifičan proizvod bosanskog kulturno-istorijskog podneblja te se smatra izvornim arhitektonskim stilom u Bosni i Hercegovini.
Ovaj stil se pojavio krajem 19. vijeka sa dolaskom austrougarske vladavine. Kroz uvažavanje lokalne tradicije, nastao je kao produkt susreta dviju kultura – Zapada i Istoka.
I eto, ima Gradiška više od graničnog prelaza. Svratite na jednu kafu, prošetajte po keju i zaljubite se u Savu.
Nikolina je pozvala Portal ”Micro mreža” da se uključi u akciju, što mi objeručke prihvatamo, a evo ovako uzvraćamo. Uslijediće naravno i mnogo lijepih tekstova o Gradišci. /Redakcija/