Od malih nogu Anina velika ljubav bila je lopta, pa vremenom odbojka postaje nešto bez čega ne može. Igrački se afirmisala i dokazala u ŽOK Gacko, gdje je igrala sve do ove sezone kada prelazi u višestrukog šampiona Bosne i Hercegovine, Bimal Jedinstvo. Gatačku jedinicu, zamijenila je devetkom u Brčkom, iz profesionalnih razloga, te igranja, na samom početku u Ligi šampiona kao i drugim takmičenjima pod okriljem CEV-a. Evo šta kaže najbolji srednji bloker u BiH za naš portal.
MM: Ana, ostavili si veliki trag u klubu u kome si počela karijeru, matičnom ZOK Gacko. Ipak, otišla si u najtrofejniji ženski odbojkaški klub u BiH? Da li si zadovoljna u Bimal Jedinstvu?
ŽOK Gacko je klub u kome sam praktično odrasla i koji je za mene bio kao druga porodica. I uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju. Što se tiče Bimal Jedinstva, mogu da kažem da sam prezadovoljna. Skoro sve igračice poznajem dugo godina i stvarno su me lijepo prihvatile. Družimo se, kako na terenu, tako i van njega. U klubu se ozbiljno radi i cilj nam je zadržati sve tri titule, kao i ukoliko to bude moguće, napraviti korak više u Evropi. Čast mi je što sam dio jednog ovakvog tima.
MM: Na samom početku svoju bogatu vitrinu sa raznim trofejima, upotpunila si onim koji pripada osvajaču trofeja Kupa Republike Srpske koji ti je nedostajao. Kakav je bio osjećaj uzeti trofej sa novim klubom?
Sa svojim prethodnim klubom nisam uspjela da se domognem trofeja Kupa Republike Srpske, kao što rekoste to je trofej koji mi pored trofeja prvaka države nedostaje u vitrini; tako da mi je ovaj trofej posebno drag. Bio je to izvanredan osjećaj. Sa novim klubom u nove pobjede. Po nove trofeje.
Ana je zaista te noći, u Univerzitetskoj sportskoj dvorani dominirala, od prvog poena koji je upravo ona sprovela u djelo, odličan servis i sjajan blok što je i glavna odlika ove sjajne djevojke.
MM: Prvi put u svojoj karijeri igrala si najelitnije takmičenje pod okriljem CEV-a, Ligu šampiona?
Još uvijek sam pod utiscima. To je zasigurno najveći uspjeh u mojoj dosadašnjoj karijeri. I meni kao igračici mnogo znači što sam imala privilegiju da učestvujem u jednom takvom takmičenju, što je san svakog sportiste.
MM: Poslije blistavih partija u Gacku, krunisanih u dresu reprezentacije BiH, odlične partije pružaš na samom početku u Brčkom. Proces adaptacije, reklo bi se, trajao je veoma kratko?
Kao što rekoh, većinu igračica poznajem dugi niz godina i moram reći da su me lijepo dočekale, tako da nije bio problem uklopiti se u ekipu. Ostalo je samo da se uigram, a ni za to nam nije bilo potrebno mnogo vremena, iz čega su proizašle i dobre partije, kako mene, tako i cijele ekipe.
Anu je povreda spriječila da prethodnog vikenda prvi put zaigra protiv matičnog kluba, protiv svojih velikih prijateljica.
MM: Budući da si u Gacku bila pravi miljenik publike i neko ko je od malih nogu u istoimenom klubu. Šta je ono sto ti najviše nedostaje iz kluba gdje si se igrački afirmisala?
Pored trenera i saigračica, uz koje sam odrasla, mogu reći da mi nedostaje i publika, na kojoj su nam sve ostale ekipe mogle pozavidjeti, koja me većinom poznaje i lično i koja je pratila moju karijeru i prati i dalje.
MM: Za sam kraj, jedna poruka za sve one djevojčice koje tek počinju da prave prve odbojkaške korake? Šta je to što odbojku čini drugačijom od ostalih?
Bilo koji sport koristan je i poželjan, kako za odrasle, tako i za djecu. Vježbanje čuva i unapređuje zdravlje, utiče na tjelesni razvoj, kao i na razvoj osobina i vještina kod djeteta. Odbojku bih preporučila svim djevojčicama zbog toga što je to lijep i nimalo grub sport, skoro da nemate kontakt sa protivnikom. Međutim, i u odbojci kao i u svakom drugom sportu, pored lijepih ima i dosta teških trenutaka. Prema tome, moraju naučiti i da pobjeđuju i da gube. Moraju naučiti i da se odriču mnogih stvari koje će raditi njihovi vršnjaci, dok oni budu naporno radili na treninzima, ali sve je to zarad većih ciljeva.
