Uz prisustvo velikog broja poklonika umjetnosti u Banskom dvoru u Banjaluci je 2. septembra svečano otvorena izložba, monahinje Marije iz manastria Jasenovac “Sveti Novomučenici Jasenovački u svjetlosti Vaskrsenja”. Izložba je oragnizovana po blagoslovu Episkopa banjalučkog g. Jefrema i Episkopa pakračko-slavonskog gospodina Jovana.
Besjedu o stradanju u jasenovačkom logoru održala je Dobrila Kukolj, predsjednica Udruženja preživjelih logoraša iz Banjaluke, koja je jedan od preživjelih. Ona je kroz suze rekla je da je u Jasenovcu zarobljena kao desetogodišnje dijete i da se svega sjeća.A ova izložba budi sjećanja na muke koje se jednostavno ne mogu ispričati jer su i sada vrlo bolne.Ona je opmenula da se jasnovačke žrtve nikada ne smoju zaboraviti i da se ne smoje dozvoliti prekrajanja istorije koja je velo bolna za srpski narod u minulom 20. vijeku.
U prelijepo osmišljenom program otvaranja izložbe učetvovala je i estradna umjetnica božanskog glasa Svjetlana Spajić, koja nas je duhovnom pjesmom “Savo vodo pozdravi mi dragog”uvela u sam čin otvarana izložbe
Čast da o izložbi govori kao stručanjak izo blasti umjetnosti a prevenstveno slikarstva pripala je profesoru Gavrilu Petrovići poznatom freskopisac iz Beograda.
“Vrlo se radujem što smo večeras u prilici da otvorimo izložbu monahinje Marije čiji sam rad pratio od samog početka to jest od dolaska u manastir Beška. Evo pred nama su radovi sada već zrele umjetnice koja svaku svoju sliku poklanja svetim novomučenicima Jasenovačkim i svaka je sa porukom da se oni ne smiju zaboraviti a izražena na jedan vrlo prihvatljiv način. Marija je izrasla u respektivnog umjetnika i vjerujem da će nastaviti da stvara djela kojima ćemo se diviti a to već pokazuje i ova prva njena samostalna izložba”, rekao je vrlo nadahnuto profesor Petrović na otvaanju izložbe.
Riječ je uzeo i najzaslužniji za otvaranje ove da kaženo malo neobične izložbe sa teškomtematikom o stradanju u logoru vladika pakračko-slavonski Jovam je tom prilikom rekao:
“Godinama i desetljećima poslije Kosovske bitke, Pećka patrijaršija i njen narod su se s velikim trudom mučili da pojme i u crkveno- narodnom umu uobliče krsno- vaskrsni Kosovski boj. Taj trud je porodio i natpis despota Stefana na stubu na Gazimestanu, i kosovski ciklus naše epske poezije, i sve ono što će kao Kosovski Zavjet od tada činiti srž bića srpskog naroda i pomjesne Crkve Srpske. Kruna Kosovskog Zavjeta jeste kult Svetoga cara Lazara, kojeg je kao „svetopočivšeg“ prvi put pomenula njegova kćer, Jelena Balšić, u ktitorskom natpisu svoje grobne crkve Blagovještenja Bogorodičinog na gorici Beška na Skadarskom jezeru. Da uobliči sjećanje na svoje Novo Kosovo – Jasenovac, Pravoslavnoj Crkvi i srpskom narodu kao da je trebalo još više vremena. Od Skenderevog klika Majke Knešpoljke na Paležu na Kozari na Preobraženje 1942. godine, preko podizanja Bogdanovićevog Cvijeta 1966. godine, preko osveštanja obnovljenog hrama Svetog Jovana Preteče u Jasenovcu 1984. godine, do dolaska Carigradskog Patrijarha u Jasenovac koji se zbio u naše dane – 2016. godine, uobličava se spomen Novomučenika Jasenovca kao najdragocjenijeg dara koji je naš narod prinio Hristu raspetome i vaskrslome”.
I gle čuda –sestra Marija monahinja, koja je svoj inočki život započela na istoj toj Beški na Skadarskom jezeru, stavlja pred nas vječno žive Jasenovačke mučeničke cvjetove, ali u takvom vijencu u kome su oni upleteni skupa sa njenim sestramaManastira Jasenovca, s narodom koji živi s Manastirom, s vladikama i patrijarsima. A svi oni – ili svi mi – u njenim slikama činimo cvjetni vijenac, procvali trnov vijenac na glavi Vaskrsloga Hrista, koji se u Jasenovcu saraspinje i savaskrsava.
Izložba će biti otvorena do 14. septembra i prodajnog je karaktera pa kupominom bilo koje slike pomađemo manastir Jasenovac.
