U svakom trenutku su dostupni svojim đacima i kolegama, ne kasne na simanja, iako nemaju obezbijeđen prevoz, a neki od njih putuju i po 100 kilometara od kuće do studija i natrag. Dnevnice ni ne pominju, biće, kažu, zahvalni, ako na vrijeme dobiju platu.
Tako razmišljaju vjerovatno najomiljenije TV zvijezde u Republici Srpskoj u doba korone: nastavnici i učitelji, koji drže nastavu na daljinu za osnovce. Tačnije bi bilo reći, nastavnice i učiteljice, jer žene su ipak u ovom timu daleko brojnije.
Sve je, kažu, počelo jedne subote, kad su im javili da spreme prve lekcije koje će, umjesto u razredu, predavati u TV sudiju, nevidljivim đacima.
Odmah je počela akcija: priprema prezentacija, brzinska razmjena ideja preko viber grupa i imejlova. Već u ponedeljak bili su pred kamerama.
Mnogi od njih su, priznaju, pred prvi nastup drhtali, kao u čekaonici kod zubara. Nije ni čudo: odgovornost ogromna, iskustvo sasvim novo, a hiljade očiju uprto u njih. Ipak, dočekali su se na noge.
”Za sve nas ovo je bio veliki izazov, ali mislim da smo ispunili očekivanja. Ovaj poduhvat praćen je i nekim sasvim praktičnim problemima. Recimo, otkako je ukinut javni prevoz, pogotovo za nas koji nismo iz Banjaluke i nismo vozači, pravo je umijeće doći na snimanje. U doba epidemije niko nikog nije voljan da vozi u svom automobilu, što je i razumljivo”, kaže Vesna Zekanović, učiteljica iz OŠ “Petar Kočić” iz Prijedora i koordinatorka grupe učiteljica, zaduženih za TV pedavanja za peti razred.
Učitelji kažu da je bilo ideja da se nastava na daljinu, osim u Banjaluci, snima i u Prijedoru i u drugim gradovima u kojima postoje IT centri Radio televizije Republike Srpske. Na taj način bi se, poručuju, više prosvjetnih radnika moglo angažovati na ovom projektu.
Međutim, kako poručuju iz rukovodsta RTRS-a, za sada će se nastava snimati isključivo u Banjaluci, u postoru koji je javnom servisu ustupila Akademija umetnosti. Sve drugo bi, poručuju, u uslovima pojačanih mjera zaštite od korona virusa, bilo teško izvodljivo. Podsjećamo, nastavu na daljinu đaci mogu da prate i na Srpskainfo.
Ipak, nije putovanje na snimanje, pa ni trema koja ih i danas ponekad protrese, najveća nevolja za učitelje i učiteljice.
Najteže im je, kažu, što ne viđaju svoje učenike i neće ih vidjeti do iduće školske godine.
Učiteljica Zora Bojanić iz Banjaluke, koju su, kao i učiteljicu Vesnu, mnogi školarci zapazili po zanimljivim predavanjima, kaže da skoro svake noći sanja svoj razred.
”Da mi je samo dočekati da ih zagrlim, da vidim one njihove bistre, radoznale okice! Ali, šta ćete, stuacija je takva kakva je, a mi činimo sve što možemo da našoj djeci ipak pružimo obrazovanje, kakvo ona zaslužuju”, kaže učiteljica Zora, dodajući da i njenim koleginicama i kolegama najviše nedostaje kontakt uživo sa đacima.
Djecu neće vidjeti do septembra, za prevoz se, bar za sada, moraju snalaziti, ali za plate ne moraju da brinu.
Kako su za Srpskainfo potvrdili u Ministarstvu prosvjete RS ”opredjeljenje Vlade RS i Ministarstva je da se plate prosvjetnim radnicima isplaćuju na vrijeme, u skladu sa zakonom”.
/Srpskainfo/
