Kroz djetinstvo nas je pratilo nešto što nam nije ime, nije prezime, a nije ni psovka, niti kakvo tepanje. Ti si još mali. Mogu i boju glasova da razaznam ljudima u glavi kad zažmurim i vratim vrijeme u dijetinjstvo kad su me tako nazivali, negodovao sam često.
Mali, nemoj tamo, nemoj to, ti si još mali. Uz to što sam mali često sam trpio torturu jer sam mali, jer malo stariji to više nisu bili, bio sam svačiji mali. Bio sam mali od roditelja, rodbine, komšija pa do slučajnih ruku što su mi kvarili dječiju frizuru pitajući čiji sam. A kad sam mali stvari stoje ovako, kriv sam za svaku neprijatnu situaciju i polomljenu stvar u tvom užem krugu, i moje negodovanje često završi plačem u ćošku sobe dok šaraš flomasterima po sebi,ili po zidu, dok batine za to tek slijede uz još plača u istom ćošku. To mali, jer ne znam šta je, znači to mali je značilo da ništa ne znam, ne pipam i ne idem onamo kuda idu veliki. To su tako veliki odlučili i to je tako.
Zlo kreće kad prelaziš iz “mali” u “nisi više mali”. Tada si isto kriv za sve i ništa ne znas samo što dobijaš dozu odgovornosti za to. “Nisi više mali” bi trebalo značiti da umiješ vladati svojim postupcima i suzdrzati se svih nevolja i gluposti dok si bio mali. Ali shvataš da to baš ne ide tako lako. U žarkoj želji da izađeš iz zone “nisi više mali” nikoga ne slušaš osim svojih hormona za koje kasno shvatiš da su čitavo vrijeme radili protiv tebe i tvog ulaska u svijet odraslih. U taj svijet ti se strasno žuri jer ti se radi sve što oni rade.
Ali niko ti nije rekao da odrasli rade gluposti veće od onih koje si ti radio dok si bio mali. Da bi se dokazao da si odrastao činiš stvari koje ti i ne pašu, koje te plaše ali to je ono što mora da se radi, odrastao si i sad imaš pravo nazivati manje od sebe “mali”.
Ja veliki. Sad sam veliki. Ej ljudi veliki sam. Samo nikog nije briga. I laž je da sam veliki. Živim sa tom laži već neko vrijeme, nekih deset godina i koji mjesec. I svaki dan samo dokazujem sebi da sam daleko od toga da budem veliki. Ne znam kako se to radi, ni kad će doći. Nisam ni mali, a nisam ni više mali. Znam samo da biti veliki je lijepo samo onda kad sam mali, pred sobom i pred drugima.