Fudbalska se bitka bije…
Fudbalska utakmica 10.kola Područne lige Doboj u Bosanskim Lužanima između domaćeg Borca i Minerala iz Banje Vrućice neće ni po čemu biti posebna i ni po čemu obična.
Sa jedne strane, one fudbalske, Borac i Mineral sastaju se prvi put u istoriji u jednoj ligaškoj utakmici, te do sada nije bilo prilike ni da “zakuvaju” ni da se zapiju. Taj susret osim što će biti derbi 10.kola i predstavlja borbu za vrh tabele, nema ništa više fudbalsko što povezuje ova dva tima.
Ipak, ako pogledam sebe koji vas redovno uveseljavam svojim tekstovima i koji sam već godinama član FK “Mineral” iz Banje Vrućice i prošao sam sve što se moglo proći od pete lige do druge i nazad, poveznica između ova dva kluba je jednostavna. U nedjelju se na stadionu u Bosanskim Lužanima, vjerovatno to u ovom trenutku ne znaju ni igrači Borca, ni Minerala, sastaju se moje dvije đedovine.
Poveznica koju su mi obezbjedili otac i majka, traje već skoro 40 godina. Prije tačno pola vijeka “ćaća” mi je krčio jabuke i pravio fudbalski teren, stari Kiseljak, na kojem ću napraviti prve fudbalske korake, dok je mater kupila znanje u Lužanskoj školi.
Smrt Josipa Broza Tita bacila je mnoge Jugoslovene u očaj, ali samo dvije godine kasnije sudariše se svjetovi, upoznaše se vrućički kiseljak i lužanska ravnica. “Šesti dan se u njima probudi luda bečtija, šesti dan, kao san, ljubav se rodila ,blagi dodir usnama, jebena je sudbina”.
Spojiše se budući roditelji dvoje djece i zaključaše decenijsku poveznicu Bosanskih Lužana i Banje Vrućice. Sestra se rodi u mirno doba u pripremi za potpalu vatre na Balkanu. Ali ni u školu nije krenula i vatra se zapali. “Nekad padne nadvojvoda, nekad stari svat, ne zna se čija glava prva, tako ovdje počinje rat”.
Ne stigosmo ni pročitati da “gori” Juga, a planu đedova i babina kuća, Derventa pade u ropstvo susjeda preko grane. No, hrabri djed, Strinić je to iz Kostreša izgovori riječi, koje je kasnije prepravio Nele Karajlić u svojoj pjesmi “Mog dedu su jurili Turci, a vašeg Austrija ja sam bježo od ustaškog noža, od tada sam sjed, opet je vrijeme da se Srpstvo brani puškom, stante djeco u red”.
Oslobodi se Derventa, hrabrom borbom na svim poljima. Ognjište se vrati, ali od njega samo pepeo ostade, hajmo Đoko i Dragice na novo. Dok se u čitavoj Jugi polako stvarao pepeo, a eto ti i mene na svijet, par mjeseci prije Dejtona.
Rat se završio, Banja Vrućica ostade cijela sa mnogo straha, Bosanski Lužani kreću ponovo i sa strahom koji će se pobijediti. Čim sam stao na noge, put Lužana, treba pomoći babi i djedu. Zemlja je bila srušena, valjalo se dizati iz pepela, radila je tada Pavlović-Strinić- Sekulić armija ko što radi cijela Krajina. Kuća se sredi, vrati se sve kao nekada, osamdeset i neke.
Mnogo vremena do šeste godine sam znao provoditi u Lužanima, znao sam da postoji stadion i da je nekada igrao Borac, ali više ne postoji. Viđao sam da mnoga djeca trče po stadionu, šutajući loptu u gol.
Ipak, moj polazak u školu baba ne dočeka, jer Bog odluči da je pozove na zasluženi odmor u svoje ognjište. Polazak u školu, nosi nove obaveze, Teslić, novi drugari i vrijeme kada je u moj život ušao Mineral.
Odrastalo se, napusti nas i baba s očeve strane (djed je još u ratu pronašao mir). Vrijeme je prolazilo, treniralo se, učilo, u Lužane se sve manje išlo. Uskoro i djed preseli sa svog ognjišta kod babe. Ostade samo kuća, grobna mjesta i sjećanja na njih. U Lužane se ponekad ode i rado spomene, da je u meni i dalje miješana krv (Dervente i Teslića).
Sa Mineralom sam prošao mnogo od dobojske, modričke i šamačke svake mjesne zajednice do Jadranskog mora. Sa druge strane, u moj kući se često pričalo o čuvenoj kafani kod Garinče i Starom hrastu u Lužanima. Borac se formirao ponovo, selo poče ponovo da živi. Mineral dočeka svoj vrhunac, pa pade u krizu, ali se ne da i gle čuda, ispadosmo iz treće lige u četvrtu i tamo nas dočeka Borac iz Bosanskih Lužana, tačno dvije decenije kako obnovismo babinu kuću.
Ostavljam sve obaveze, u nedjelju se za Lužane kreće, kamera u ruke, da se između dva kluba stvori odnos vječan kao Stari hrast i Banja Vrućica, a susret bude fer i korektan kao što je nekada to bio slavni brazilski fudbaler, Garinča.
Nedjelja u 14:30 na stadionu u Bosanskim Lužanima, Borac protiv Minerala.
Zovu Lužani kao nekada…
