Banjaluka je grad kafana, grad u kome ima sjajnih mjesta za izlaske, ali ima i onih koje ih više nema, a kojih ćemo se uvijek sjećati sa posebnom emocijom. To su one kafane koje su imale svoje stalne goste, koje su imale svoju istoriju i u kojima je pivo uvijek bilo jeftino. Krenimo redom.
Onazis
Klub koji je bio rezervisan za one koji su u to vrijeme postojanja slušali muziku koja nije spadala pod narodnu. Tu su izlazili oni koji su bili čupavi, bradati i poderani čak i onda kada to nije bilo moderno. Imala je specifičan miris, potpuno nedefinisan, na koji se navikneš nakon što neko vrijeme provedeš tamo.
Hard Rock
Nešto ušminkanija verzija Onazisa u koji je izlazila “finija” raja. Tamo su se tražile cure za zabavljanje, a ne samo za jednu noć. Neslavno je propala, a ruževine i dan danas bude emocije onima koji su tamo išli na prve svirke i koncerte.
Knez
Okupljalište studenata i srednjoškolaca koji su bježali sa časova da bi igrali bilijar i podijelili jednu na kafu na tri dijela jer više novca nisu imali. Mnoge ljubavi su tamo započele i prekidane, a mnogi vjeruju da je na taj lokal nakon što je Knez prestao da postoji bačena neka kletva jer ništa nije bilo toliko uspješna.
Pikolo
Mala kafana koja se nalazila preko puta pekare Tadić u novoj Varoši, jedna od rijetkih koja je imala džuboks i u kojoj su pijanke trajale do ranih jutarnjih časova. Postoji priča da je jedna djevojka pitala šta imaju osim velikog piva i domaće rakije, a konobar/gazda je odgovorio: “Mislim da imam i kiselu, ali čini mi se da joj je prošao rok trajanja”, takva je to kafana bila. Kasnije je kao i još neke sa ove liste pretvorena u jednu od banjalučkih kafeterija.
Boni
Kafana koja se nalazi u popularnom Pentagonu, u vrijeme prije rata bila je okupljalište lovaca pošto joj je i prvi gazda bio lovac, kasnije su se tu skupljali propali studenti (uglavnom filozofije i akademije umjetnosti) i Glamočaci a konobar je morao imati neke veze sa Glamočom ili bar Krupom na Uni. Tu se do sitnih sati znao igrati pikado ili karte, a poznata je i po tome što se u ženskom wc-u nije mogao zatvvoriti prozor ni na -20. I Boni je neslavno završio, jer su ga pretvorili u kafeteriju.
Željo
Onaj na Mejdanu je kultna kafana koja je za vrijeme rata bila glavno odredište vojnika koji su dolazili na dopust. Postoji legenda koja kaže da je vojnik došao sa ratišta svratio kod Želje na pivu, ali mu je plata bila za dvije hiljade manja nego što je pivo koštalo, ali mu je konobar rekao “u redu je”. Želju su sravnili sa zemljom i na tom mjestu je nikla benzinska pumpa.
Gavran
Kažu da je mali broj ljudi koji je dolazio u Gavran, a da su imali sve svoje zube. jedno vrijeme se čak vjerovalo da je zabranjen ulaz onima kojima ne fali kec, dvojka ili bar da im se vidi rupa na mjestu petice kad se nasmiju. U ovu kafanu stranci nikada nisu bili dobrodošli, tačno se znalo kod tu dolazi, a za pridošlice sa strane jednostavno nije bilo razumijevanja.
/50 nijansi pive/
