Lješnik je jedna od biljaka, koje mogu biti jednostavne za gajenje ako se ispoštuje cjelokupan proces proizvodnje. Lijeska daje ukusne plodove, a i samo drvo može da ima razne namjene. Za vas smo pripremili sveobuhvatni vodič o gajenju lješnika. Saznajte sve o sadnji, obradi zemljišta, oprašivanju, vrstama, orezivanju i berbi ove voćke, kao i štetočinama koje je napadaju.
Vrste lješnika
Kada je ijreč o lješniku, najčešće se gaje sorte iz dvije vrste lijeske, a to su Corylus avellana i Corylus maxima. Ove dvije vrste imaju vrlo sličan oblik ploda, ali se same biljke razlikuju po obliku prikom razvoja. Postoji od 14 do 18 vrsti lijeske iz Corylus porodice. Međutim, većina stabala lijeske koje se gaje u Evropi potiču iz jedne od ove dvije velike porodice ili su nastale kao njihovi hibridi.
Ljudi uživaju u čarima lješnika još od praistorije i plodovi ovog voća su bili bogat izvor hrane još prije nego što je pšenica počela da masovno korsiti u ishrani čovjeka. U Škotskoj je otkriveno da se lješnik gajio ”na veliko” još prije 9.000 godina.
Corylus avellana ili obična lijeska je nižeg rasta i često dostiže visinu od 5 metara, a širina krošnje iznosi 5 metara. Ipak, ponekad može da poraste duplo više od navedenog. Lišće se otvara krajem aprila i početkom maja, a opada u novembru. Corylus maxima raste do 6 metara u visinu, a krošnja raste do 5 metara u širinu. Od prve vrste se razlikuje po širem listu, dužim resama, i skoro duplo dužem plodu. Obe sorte su monoecične, odnosno cvjetovi oba pola rastu na istoj biljci. Corylus avellana je vrsta koja je karakteristična za Balkan i Malu Aziju, ali je ima i na drugim mjestima.
Najveći proizvođači lješnika
Obe vrste lijeske preferiraju vlažno zemljište i blagu hladovinu listopadnih drveća posebno hrastova. U prirodi lijeske rastu do 700 metara nadmorske visine.
Najviše lješnika proizvede se u Turskoj, dio oko Crnog mora, i to čak 70 odsto svjetske proizvodnje ove voćke. Italija proizvodi 20 odsto svjetske proizvodnje, a Španija, Francuska, Azerbejdžan i Amerika proizvode ostalih 10 odsto.
Ekološki značaj leske
Cvjetovi lijeske su veoma bitni izvor polena za pčele i druge oprašivače. Rese sa polenom dostupne su od kasnog januara do kasnog marta. Generalno lijeske su dobre za eko-sistem, puno životinja i insekata se hrani lješnikom, od lista do ploda. Lješnik je omiljena poslastica djetlićima, divljim golubovima i vjevericama.
Klima pogodna za uzgo jlijeske
Obe ove vrste najbolje uspjevaju u oblastima sa prohladnim ljetnjim mjesecima i blagim zimama ili u pomorskim klimama. Mjesta sa toplim ljetima nisu idealna za ove vrste, ali postoje određne sorte koje mogu dati bolje rezultate u takvim uslovima. Lijeska može da izdrži temperaturu do -29 stepeni, ali rese sa cvjetovima mogu da izdrže do -10 stepeni. Mraz može da ošteti cvjetove muškog pola, i vjerovatno će te godine umanjiti prinos.
Ove biljke ne uspijevaju najbolje u tropskim i suptropskim klimama i odgovara im hladniji period, odnosno od 800 do 1200 sati gdje je temperatura ispod 7 stepeni celzijusa. Po ovome su jako slične jabukama.
Izbor zemljišta za gajenje lešnika
Lijeske dobro uspjevaju na različitim tipovima zemljišta od neutralnih do kiselih. Dobro podnose i glinu i dobar treset. Osnova je da zemljište ima dobru sposobnost drenaže i niži nivo hranjivih materija. Previše nutritijenata u zemljištu dovešće do toga lijeska proizvodi više lišća, a manje cvjetova i plodova. Lijeske ne vole močvarna zemljišta, a mali slojevi plodne zemlje mogu da uslove niži rast lijeski.
Pri odabiru mjesta za sadnju izbjegavajte mjesta koja su su podložna jakim mrazevima. Takođe, zaobiđite mjesta gdje ima dosta vjetra. Lijeske često ne trpe visoke temperature ili dugi sušni period. Ovoj voćki odgovara zaklonjeno mjesto sa dobrim sistemom za navodnjavanje, koji je nužan u toplijim klimama.
Cvjetanje lješnika
Muški cvjetovi nalaze se u resama koje ostaju zimi na drveću dok ženski liče na kićanke, crvene su boje i rastu iz pupoljaka. Muški cvjetovi se pojave za vrijeme ljeta, a otvaraju se za vrijeme zime i cvjetaju sve do ranog proljeća. U jednoj resi nalazi se oko 240 muških cvjetova koji proizvode polen.
Nasuprot muškim, ženski cvjetovi su jedva vidljivi, osim ako ih baš tražite. Crvene su boje i rastu iz zelenih pupoljaka, na istim granama kao i muški cvjetovi. Oprašuje se putem vazduha odnosno vjetra, a ako je uspješna oplodnja sorta Avellana daje od 1 do 4 lešnika, a Maxima od 1 do 6 lešnika po oplođenom cvijetu.
Oprašivanje lijeske
Lijeska se oprašuje vjetrom. Pored temperature od 10 stepeni ispod nule, koja uništava rese odnosno cvjetove, velike padavine i velika vlažnost vazduha mogu da unište i spriječe širenje polena.
Kao i svaka monoecična bilja u teoriji bi muški cvjetovi oprašili ženske. Međutim, kao i kod oraha, kod lijeski može da se javi dihogamija odnosno da muški cvjetovi ne stignu polnu zrelost u isto vrijeme kao i ženski. Zato se predlaže da se sade različite sorte lješnika kako bi se pospješila oplodnja biljaka. Biljke oprašivači ne treba da budu udaljeni više od 45 metara i treba da se nalaze u smjeru u kome vjetar duva kako bi adekvatno nosili polen.
Zanimljivo je to što se polen širi u 4 do 6 nedjelja od janura do marta, a sama oplodnja tek nakon nekoliko mjeseci u junu. Nakon oplodnje ženski cvjetovi se u plod razvijaju veoma brzo.
Đubrenje lešnika
Ukoliko se nalazi na adekvatnom zemljištu lijeski nisu potrebna đubriva. Na zemljištima koja su lošijeg kvaliteta saditi lijesku i obavezno dodati 30 litara tečnog komposta. Dobro malčirajte slamom i ponavljajte proces svakog proljeća 4 do 5 godina, i time ćete znatno poboljšati rast.
Navodnjavanje lješnika
U toplijim klimama sa toplim ljetima, sa malo padavina potrebno je 40 litara vode na svakih 3 do 4 nedjelje. Malčiranje pomaže u zadržavanju vlage.
Berba lješnika
Lješnik je zreo kada počne da ”žuti” i može da se ubere rukom. Plod opada u periodu od 4 do 6 nedelja i bitno je da se ne ubere zelen. Lijeske ne trpe visoke temperature i često se dešava da se osuše usled jakog i čestog vjetra.
Zaštita lješnika od bolesti
Česte bakterioze kod lješnika izaziva bakterija iz roda Xanthomonas. Izaziva tačke odnosno pjege na listovima, sušenje grana i u najgorem slučaju cijele biljke. Biljke koje su već pod određenom vrstom stresa najpogodnije su za razvoj ove bolesti.
Štetočine
Najveći protivnik s kojim se bore oni koji gaje lješnik su vjeverice. Pored njih Lješnikov surlaš takođe može da uništi zreo plod. Ovaj insekt polaže jaja u nezrele lješnike. Kada se izlegnu u crve, oni se hrane zrelim plodom pre nego što napuste plod. Uklanjanje opalih lešnika jedan je od načina da se od njega zaštittite.
Korov
Nanošenje malča debljine od 10 do 20 cm je dobar način da se spriječi rast korova. Pored ovog načina i čupanje tek izniklog korova preporučuje se svakog ljeta, posebno dok su biljke još mlade.
Prinos lješnika
Lješnik počinje da rađa nakon 2 do 3 godine. Tek nakon 4 godine postaju komercijlano produktivne, a vrhunac rađanja dostižu u periodu od 10 do 15 godina starosti. U prosjeku po drvetu daju od 3 do 4 kilograma lešnika dok je maksimum roda do 11 kilograma po drvetu.
Pratite ”Micro mrežu”:
