Vozili smo se u toplo podne uz more kada nam naš revnosni vodič objasni da ćemo na trenutak prekinuti putovanje prema Uranopolisu odakle ćemu ujutro brodom krenuti na Hilandar. Kao razlog navede posjetu jednom po njegovim riječima divnom mjestu, a to je ekonomija i metoh manastira Hilandar, manastir Kakovo. Prolazreći kroz lijepo uređen maslinjak ugledamo objekte manastira pa i veliki ribnjak, a u hladovini vitkih čempresa i ekonomske objekte ove hilandarske svetinje koja se nalazi van Svete gore.
Metoh Kakova je imanje koje se prostire na velikoj površini i koje je bukvalno radionica za manastir Hilandar. Kakovo je jako lijepo mjesto pored puta, okruženo šumarkom. Iako na Kakovu postoji monaški život, fokus rada je na opskribljivanju Hilandara. U sklopu ovog kompleksa postoje dva konaka, crkva i crkvena prodavnica sa knjižarom. Takođe ima i nekoliko kuća za stanovanje stalnih stanovnika metoha, kao i par prodavnica. Ono što je bitno je da je ženama dozvoljen pristup i metoh je otvoren za sve posjetioce. Kakovo posjeduje kompletnu pilanu i stolarsku radionicu sa savremenim mašinama za izradu građe stolarije i namještaja koji je prijeko potreban za obnovu Hilandara nakon požara 2004. godine. U sklopu Kakova nalazi se i predivno vještačko jezero u kojem se gaji riba za potrebe manastira.
U Kakovu nije toliko svečana atmosfera kao na Svetoj Gori, već se ovde vode i obični razgovori, radi se i gradi, ali naravno daleko je mirnije od nekog živahnog mjesta. I ovdje vlada mir i harmonija, uklopljena u opšti ambijent. Ovo je posebno omiljeno mjesto među ženama, s obzirom da je ovo hilandarski posjed i da se ovdje uvek nalazi neko od monaha ko može prenijeti duh sa Hilandara gdje one ne mogu da borave ni ulaze. Kakovo je veoma poštovano među Grcima koji u velikom broju dolaze čak iz Soluna da bi prisutvovali slavi Veliki Petak, a nerijetko se ovdje i vjenčavaju. Hilandar je dobio ovaj metoh još prije mnogo vijekova, od tadašnjeg Solunskog paše kojem je grožđe sa čudotvorne luke Svetog Simeona pomoglo da dobije muškog naslednika.
Metoh Kakovo danas je prva stanica svih hodočasnika koji kreću da posjete manastir Hilandar. Crkvica posvećena živonosnom istočniku, prazniku koji se slavi na petak po Vaskrsenju, okružena rastinjem, konaci, veliki ribnjak, bašte, povrtnjak, mala strugara, prodavnica knjiga… Sve ukazuje na jedno dobro vođeno domaćinstvo i vrijedne pregaoce, koji i u najtežim trenucima, kao što su i ovi posle velikog požara, ostaju čvrsti i dosledni u svojim uverenjima i opredjeljenju da život posvete duhovnim vrijednostima. Dočekaše nas umorne i žedne ponudiše posluženje, obiđosmo ribnjak i hranismo malo ribe koje su se praćakale na opštu radost posjetilaca. Rekoše nam da je pilana mnogo zaposlena jer se na njoj po mjeri reže drvna građa i sve ono što odozgo sa hilandara bude naručeno. Zahvalimo se ljubaznim domaćinima i nastavimo vožnju do obližnjeg Uranopolisa puni utisaka i radosti što vidješmo ovaj lijepi manastir smješten uz more u zelenilu vinograda, maslinjaka i prekrasne prirode koja čovjeka i osnaži i osvježi.
