Grad London ima preko 8 miliona stanovnika u svom urbanom dijelu. Takođe, grad London ima 22 fudbalska stadiona. Ako izuzmemo Wembley, koji je kroz istoriju jedan od najbitnijih stadiona na svijetu, postoji i još nekoliko za koje ćete odmah znati kojem klubu pripadaju. Jedan od tih je i Stamford Bridge, ili kako lokalci kažu THE BRIDGE. Izgrađen je davne 1877. godine, a svoju slavu je stekao zahvaljujući londonskim plavcima, fudbalskom klubu Chelsea.
Gus Mears, jedan od osnivača fudbalskog kluba Chelsea je 1904. godine otkupio stadion i zemljište oko stadiona, sa idejom da tu gradi priču fudbalskog kluba koji je osnovao.
A sve malo u inat čelnicima Fulhama, koji mu nisu htjeli prodati svoj klub. Navedeno zemljište je ponuđeno i vlasnicima Fulhama, koji su ponudu odbili, jer je cijena bila visoka. Ostalo je tema za neku drugu priču.
Porijeklo imena Stamford vuče od riječi „Samfordesbrigge“, ili ako bukvalno prevedemo „most preko pješčanog plićaka“, što je nekako i logično, jer je nekada davno tekao potok na mjestu gdje se sada nalazi istočna tribina stadiona.
Arhitekta koji je kreirao prvi nacrt Stamforda je Archibald Leitch, koji je takođe zaslužan i za prve nacrte Anfield Roada, Craven Cottage-a, Goodison Parka i još mnogih. Originalni dizajn stadiona je omogućavao 100.000 mjesta (5000 sjedećih) i atletsku stazu. Najveća posjećenost je bila protiv Arsenala, 1935 godine, kad je na Stamford došlo 82,905 ljudi.
Zanimljivo je da je tokom sezone 1984.-85. stadion dobio i ogradu između navijača i terena. I to kakvu, električnu. Ken Bates, tadašnji vlasnik je htio na neki način kontrolisati česte upade navijača na teren. Ipak, pojavio se odnekud glas zdravog razuma, te ograda nije dobila upotrebnu dozvolu, i na kraju nikad nije ni puštena struja kroz nju.
Ozbiljan šok na svjetskoj fudbalskoj sceni je izazvala tragedija na Hillsborough stadionu, nakon koje su Englezi gospodski odlučili da stadioni moraju imati isklučivo sjedeća mjesta, i da nema stajanja. Shodno tome, 1990. Stamford postaje stadion sa 34.000 sjedećih mjesta. U navedenom renoviranju, ostali smo bez atletske staze, što i nije neka šteta, ipak navijanje iz redova tik uz aut liniju jeste i jedan od zaštitnih znakova engleske lige.
Tribine:
Sjever – Matthew Harding Stand
Ova tribina nosi ime bivšeg direktora koji je tokom devedesetih bio jedna od ključnih figura preporoda i reorganizacije kluba. Harding je poginuo 1996. u helikopterskoj nesreći, a tribina nosi ime njemu u čast. U pitanju je inače tribina na kojoj se nalaze najvjerniji navijači Chelsea.
I sam sam imao čast gledati utakmicu sa ove tribine, i mogu vam reći da je osjećaj fenomenalan. Na ulaznici uredno piše da stajanje nije dozvoljeno. Sjedi i gledaj, prosto. Atmosfera je dosta čudna, ali jako prijatna. Karta koju sam kupio u stvari pripada nekom random liku koji ima sezonsku. Ali ako imaš sezonsku kartu, a znaš da nećeš doći na utakmicu, javiš klubu, i oni je za taj meč prodaju nekom drugom, da stadion bude pun. Zamislite tu kulturu i ljubav prema klubu. Uglavnom, mjesta do mene, izvjesni gospodin Paul i supruga, u nekim pedesetim godinama.
Kažu, dolaze već 10 godina, svaku utakmicu. Dok mi to pričaju, Lampard maši penal, Begović iz Stoke-a brani. Ja krećem da se nerviram, a gospođa mrtva ozbiljna, šta se nerviraš, pa tako je promašio i prije tri sezone protiv toga i toga. Gledam i ne vjerujem. Šetalica ide, navijanje ide, ali sve na finjaka, bez divljanja, sjede ljudi i gledaju. Chelsea vodi 1-0, grlim se sa bračnim parom, već smo pravi prijatelji. 2-0, izljubiše me kao kuma. Na ekranu izlazi da je Tottenham primio negdje gol, ma ljubimo se opet, šta bi sad. Iskustvo do kraja života.
Istok
Istočna tribina je jedina bila pokrivena u originalnom dizajnu. A istok kao istok, pun random ljubitelja fudbala, jeftinija verzija zapadne tribine i fine gospode. Ispod istoka se nalaze svlačionice, press centar i šta sve ne. Pogled sa nje odličan, ali nema nekog posebnog šmeka. Od 2005. godine se gostujući navijači više ne nalaze na istoku, otkad je Murinjo tražio da se pomjere na južnu tribinu, zarad mira u kući, valjda.
Južna tribina – Shed End
Shed end, ili „šupa“, je rezervisana za gostujuće navijače uglavnom (dio tribine). Na početku se zvala Fulham Road End, ali su je navijači prozvali „šupa“, te je tako i danas poznata. Nadimak je nastao jer su se na toj tribini okupljali kladioničari, kojima je klub bukvalno sklepao krov na tribini da ne kisnu. Očigledno da krov i nije bio pojam ljepote, više je ličilo na šupu. Ispod Shed Enda se nalazi memorijalni zid, sa imenima navijača iz prošlog vremena. Lijep način da pokažete ljubav klubu, vječnu ljubav. Ispod penal tačke pod južnom tribinom se nalazi i pepeo Peter-a Osgood-a, klupske legende.
Zapadna tribina
Zapad kao zapad, skupoća i finjak. Najskuplja tribina, loža, gospoda. Inače, boksovi u loži nose imena legendi kluba, Bobby Tambling-a, Ted Drake-a, Ron-a Harrisa i ostalih. Sa zapadne strane, spolja, nalazi se i statua već pomenutog Petera Osgood-a.
Stadion takođe ima Fan shop, barove ispod tribina, službene prostorije i sve ostalo što očekujete, tako da tu nećemo ulaziti u detalje.