Na promociji knjige “S one strane šanka” autora Saše Ćatića odazvao se veliki broj Gradiščana. Prepuna mala sala Kulturnog centra uživala je u dogodovštinama iz interesantne knjige jednog od najpoznatijih gradiških ugostitelja, koji se u svom zanatu oprobao i u inostranstvu.
Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je Ćatić uspio okupiti na promociji knjige one koji možda nikada ne bi došli na ovakav jedan događaj. Bilo je tu konobara i ugostitelja koji su svoj pečat ostavili u lokalima poput Boriga, Tutankamona, No-name ali i onih koji bi zanoćili u Kasperu ili pojeli picu poslije posla u Aktrosu.
Vrijednost knjige, koja je nastala iz pera jednog ugostitelja je nemjerljiva, poručuje recezent knjige profesor Milenko Gagić i dodaje da ga raduje činjenica što se neko iz ove branše odvažio da napiše ovakvu jednu knjigu.
“Sigurno je da će ova knjiga ohrabriti i mnoge druge da urade nešto slično, jer pisanje je težak posao i iziskuje mnogo vremena, strpljenja i posvećenosti”, dodaje Gagić.
Trend u savremenom svijetu je takav da ga moraju pratiti i ugostitelji, koji moraju biti spremni na promjene u svojoj branši, a one su neminovne, istakao je tehnički saradnik u relizaciji ovog djela Gordan Šurlan, vlasnik restorana “Đerdan”. Šurlan je dodao da je kafana izgubila svoj smisao i sve je manje tradicionalnih kafana uz kakve su stasale brojne generacije.
Kafana nije samo mjesto gdje se ljudi opijaju, to je mjesto posebno za narod s ovih prostora i u njemu su nastajale bune i ustanci, formirali se i razvodili brakovi, donosile deklaracije i brojne druge stvari ističe autor knjige “S one strane šanka” Saša Ćatić.
“Momo Kapor je rekao da je za muškarca sigurna kuća kafana, a kafana je moj život, jer sam u njoj proveo skoro 30 godina. Radio sam po splavovima, kafićim, restoranima i tu sam se susretao s brojnim pričama koje sam pretočio u jednu knjigu. Iako je ovaj posao težak, kada bih se ponovo rodio opet bih bio konobar. Knjiga je laka za čitanje, u njoj ima i dosta istorije Gradiške, pa bih pozvao sve koji mogu da je pročitaju.”
Bilo da su došli zbog Ćatića ili same knjige, posjetioci su zaista uživali. Pored klasične diskusije, bina je postavljena tako da je zaista podsjećala na dosadašnje kafane. Scenografija je sadržila i muzički dio gdje je za gitarom bio Dejan Ćulum, dok je klavir svirao Miroslav Vuković, a da sve ostavlja utisak jedne prave kafane pobrinuo se Dragan Janković-Jane poznati gradiški konobar, koji je podmazivao suva grla gostiju.