U zadnje vrijeme, primijetila sam da, prolazeći pokraj starog hrasta, često ima mnogo ljudi.
Ne, to nije zato što je tu lokal, u blizini fast food ili sasvim obična raskrsnica… Zastanem negdje blizu tog hrasta, i posmatram ljude koji tu čekaju. Da, oni stoje i nekoga čekaju. Nestrpljivo bacaju pogled na stranu i gledajući u svoj ručni sat ili mobitel, odbrojavaju minute do nečijeg dolaska.
Zamislite, to je nekoliko decenija staro mjesto za čekanje. Koliko se tu desilo prvih ljubavnih sastanaka? Uočavajući osobe koje dolaze, mogu na njihovim licima da primijetim da li im je to prvi sastanak ili već poznato mjesto sastajanja. Sva ta nasmijana ili pak malo preplašena lica zbog „prvog dejta“, njihovi koraci koji užurbano prilaze hrastu, a ponekad su i nesigurno prožeti strahom.
