Porast nasilja u društvu, bolesti zavisnosti od kojih dominira kocka i društvena dezintegracija su sve češće prisutni kako u našoj zemlji tako i u regionu. Sa druge strane mali je broj onih koji se bave prevencijom, a neko ko bi na ovom polju trebao da dominira je Srpska pravoslavna crkva.
Hrišćanstvo je religija ljubavi, a Srpska pravoslavna crkva uz ljubav propovjeda i sabornost, što je čini tako posebnom da vjekovima opstaje i okuplja srpski narod širom svijeta. Međutim, savremeni tokovi nameću brojne izazove pred vjernike, gdje je potrebna podrška crkve kako bi se prevazišli problemi u koje zapadaju kako porodice, tako i društvo u cjelini. Podršku crkve možemo naći u manastirima, gdje su monasi otvoreni da svom vjerujućem narodu budu na raspolaganju, kako kroz ispovjest, tako i kroz molitvu.
Da li je tako i u crkvama, mogu odgovoriti samo oni vjernici koji su redovni na liturgiji. Ako uzmemo Gradišku za primjer, rijetki su momenti da u centralnom hramu Pokrova Presvete Bogorodice čujemo određene savjete vjernicima. Još rjeđe ćemo čuti kritike na račun patoloških pojava koje smo gore spomenuli u tekstu, a primjera radi u tekstu koji smo objavili prije godinu dana došli smo do podatka da se u Gradišci na 115 lokacija priređuje neki oblik igara na sreću. Zato ima javnog čitanja koliko je ko darovao novca crkvi, a možda i najčudniji običaj je pretvaranje ikone u tacnu, kada u jednom dijelu liturgije nekoliko momaka nose ikone po crkvi na koju građani stavljaju novac, pa nije jasno da li ljube taj novac ili ikonu.
Odgovornost je uvijek na onima koji se nalaze na čelu organizacije, a ovdje je to glavni gradiški proto-protjerej stavrofor Gojko Slijepčević, koji je nedavno široj javnosti postao poznat po tome što ga je Đoko Ekvator prevario za dva stana i garažu u Banjoj Luci, čija je tada vrijednost bila oko 170 hiljada KM. Pored ovog slučaja, proto Slijepčević se nedavno ponovio novim audijem, koji više od 90 odsto stanovnika Gradiške sebi ne može da priušti.
Šta bi bilo, kako je rekao blaženopočivši patrijarh Pavle, da se nisu zarekli na skromnost.
Crkva je uvijek bila i biće mjesto sabornosti srpskog naroda, zato ona treba da igra veću ulogu u socijalizaciji i borbi protiv patoloških pojava u društvu. Na kraju, treba reći da se narod ugleda na one koji propovjedaju pravoslavlje, čega bi oni trebali biti svjesni bilo da su u mantiji ili bez nje.
