Danas, na području grada Gradiška, više od 15 mjesnih zajednica nema nijednu prodavnicu. Postavlja se pitanje, da li seoska prodavnica uopšte još ima svoju ulogu u vremenu kada gotovo svako domaćinstvo posjeduje barem jedno vozilo, a veće kupovine se obavljaju u gradskim marketima? Ili je, ipak, riječ o osnovnoj potrebi koju ne smijemo zanemariti?
Na području Gradiške postoji ukupno 56 mjesnih zajednica. Kontaktirali smo njihove predstavnike kako bismo saznali da li u svakoj od njih postoji barem jedna prodavnica. Prema prikupljenim informacijama, mjesne zajednice nema nijednu aktivnu prodavnicu su: Vakuf, Gašnica, Gornja Jurkovica, Grbavci, Donji Karajzovci, Dragelji, Jazovac, Kijevci, Kočićevo, Krajišnik, Mičije, Miloševo Brdo, Miljevići, Sovjak, Cimiroti i Mačkovac. Dok između Novog sela i Doline postoji jedna prodavnica.
Iz Mjesne zajednice Grbavci poručuju da je prodavnica nekada postojala, ali je odavno zatvorena. Danas se stanovnici suočavaju s brojnim poteškoćama, posebno starija populacija i porodice koje nemaju automobil. Za njih je nabavka i najosnovnijih namirnica, poput hljeba i mlijeka, ozbiljan problem koji često zavisi od pomoći rodbine, komšija ili rijetkog prevoza do grada.
Osim toga, mještani Grbavaca ističu da je riječ o teritorijalno jednoj od većih mjesnih zajednica, koja zaslužuje više pažnje kada je riječ o obnovi sela i osnovne infrastrukture.
Kao što smo ranije spominjali, u nekim selima broj stanovnika je tako mali da se postavlja pitanje koliko je uopšte isplativo održavati prodavnice u mjestima sa tek nekoliko desetina stanovnika.
Većina stanovništva danas obavlja velike kupovine u Gradišci, ali se s pravom postavlja pitanje: Kako žive oni najranjiviji, kojima odlazak u grad nije jednostavan ili moguć? Da li seoske prodavnice zaista više nisu potrebne ili smo ih prerano otpisali, zaboravljajući da one za mnoge nisu luksuz, već nužnost?
