U drugoj polovini 2020. godine svi zainteresovani mještani MZ Vrbaška pozvani su na sastanak, razgovore i dogovore, s ciljem da pronađemo najbolji model vođstva i upravljanja održivog razvoja našeg sela. Odazvao se značajan broj građana iz različitih profesija, stepena obrazovanja, interesnih i političkih grupa i vođena je vrlo ohrabrujuća diskusija. Osjećala se želja i potreba kod svih sudionika da im je stalo do svoga sela i zajedničke budućnosti u selu. Tom prilikom, radna grupa, predložila je radnu verziju dokumenta u pisanoj formi pod nazivom „Programski dokument Vrbaška 2020 – 2025. godina“, čiji autor je Bojan Macura. Dogovorili smo se i dali nekoliko mjeseci da se predložena verzija dopunjava sa prijedlozima svakog zainteresovanog stanovnika Vrbaške. I tako je počelo.
Кrajem 2020. godine usvojen je „Programski dokument Vrbaška 2020 – 2025. godina“ i otpočelo se sa realizacijom. Važno je naglasiti, da su usvojeni dokument, predloženi način rada, finansiranja, kao i put kojim smo planirali naše aktivnosti, od samog starta nisu podržali lokalni seoski predstavnici najbrojnije vladajuće političke partije. Bilo nam je žao i neshvatljivo da pojedinci ili grupe odbijaju saradnju i zajednički rad na stvaranju uslova i ambijenta za ostanak i opstanak mladih na selu, podsticanje nataliteta, obrazovanja, kulture, duhovnog preobražaja, brige o zdravlju i životnoj sredini, njegovanju tradicije i običaja, afirmacijom zdravog života i sportskih društava, podsticanjem preduzetništva, a naročito preispitivanjem našeg odnosa u Potkozarju o našim precima i našim potomcima.
Izgleda da su višedecenijske navike i ideologije formirale stav da je narod kolektivno autističan i da mora imati mentore i centralističko upravljanje u lokalu, pa tako redom dalje…
Naučeni smo i objeručke prihvatili, da „neko drugi“ umjesto nas treba da razmišlja, da nam kaže šta i kako da radimo, kuda da idemo, neko drugi da nam raspodjeljuje „naše“ pare i drži nas u tihoj „demokratskoj potčinjenosti“, dok je nama preostalo da gunđamo u prazno, ljutimo se na svakoga, međusobno dijelimo i svađamo… Dokle tako?
Naša misija i naš cilj je promovisanje života i ostanka na selu, a to znači da je sasvim normalno imati asfaltirane puteve, vodovod, školu, dom kulture, zdravstvenu ambulantu, dječiji vrtić, pa i mogućnost zapošljavanja i poslovne aktivnosti.
Selektivnost prioriteta, sporost, tromost, politička trgovina između različitih stranaka, korupcija, su potrošači našeg vremena i novca. Sve se odlaže do nepoznatih rokova, a mladi ljudi masovno napuštaju naša sela, a i gradove, pred očima nam se dešava depopulacija i demografska katastrofa. Bez očuvanja sela i života na selu, naše perspektive za izvjesnu budućnost su sumorne i neizvjesne. Zato i smatramo da inicijativa za ubrzano stvaranje realnih i održivih uslova za život i rad na selu mora dolaziti iznutra, od samih stanovnika sela, a ne od prespore birokratizovane vlasti.
Članovi i simpatizeri udruženja građana „Vrbaška kroz vrijeme“ pozivaju, mole i opominju sve građane, koji budu u prilici da pročitaju ovaj „svojevrsni apel“ ili ih bilo šta dodatno interesuje, u vezi sa našim radom, aktivnostima i promišljanjem, da nam se jave i svojim kritikama pomognu u širem obuhvatu vraćanja povjerenja, čojstva, porodičnih vrijednosti, kulture i istine u naše rajsko Potkozarje, pa tako redom i dalje…
Napominjemo i ističemo da je naša misija izvan i iznad bilo kakvih političkih, stranačkih i sl. organizacija, a članovi slobodnomisleći ljudi, koji imaju visoko izražen osjećaj empatije, humanosti, čovjekoljublja i Bogoljublja.
Nabrojaćemo neke od realizovanih aktivnosti u drugoj godini našeg postojanja:
– 500 КM za svako novorođeno dijete u Vrbaškoj;
– 200 КM za „čistu akademsku godinu“;
– 1000 КM za svaku porodicu koja se doseli da živi u Vrbaškoj;
– Stručna, edukativna i finansijska pomoć u izgradnji dva dječija igrališta na izletištima;
– Održan okrugli sto sa kompetentnim besjednicima sa nekoliko tema, kao na primjer:
„Obnavljanje i vaspostavljanje kulture sjećanja, škola i obrazovanje, odnos prema radu, zaštita životne sredine“,
„Vjera i formalizam u vjeri“,
„Litija putevima Кozarskih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, kao pokajanje i vaskrsenje za kontinuitet opstanka srpskog naroda na ovim prostorima“,
„Кrst nositi nama je suđeno“ besjeda protosinđela Teofila, starješine manastira Osovica;
– Održana projekcija dokumentarnog filma „Golgota kozaračkog djeteta“;
– Manifestacija „Najljepše dvorište Vrbaške“ sa značajnim fondom nagrada i učesnika (postaje tradicionalna);
– Održan kasting sa 320 djece učesnika za budući film Lordana Zafranovića;
– Aktivna uloga u organizaciji seoske slave za Duhove i inicijalna Liturgija od Hrama u izgradnji do spomen obilježja;
– Manifestacija „Potkozarska trpeza“ sa mnogo učesnika i vrijednim nagradama (postaje tradicionalna);
– Donatorsko veče za izgradnju Hrama Svete Trojice u Vrbaškoj sa interaktivnim učešćem i uključenjem priložnika iz inostranstva;
– Akcija prikupljanja knjiga i otvaranje biblioteke u Domu kulture Vrbaška, u prisustvu istaknutih poštovalaca knjige i srpskog jezika i književnosti;
– Manifestacija i akcija „svi po jedno drvo“ uz uključenje školske djece, kako bi oni shvatili značaj i smisao sadnje i brige o prirodi;
– Manifestacija „Božićna česnica“ (postaje tradicionalna);
– Organizacija i realizacija prvog plivanja za Časni krst u Potkozarju, na našim rijekama Vrbaškoj i Jablanici (postaje tradicija);
– „Sretenjski šahovski turnir u Vrbaškoj“ (postaje tradicionalan),…
I još mnogo raznih aktivnosti, koje su detaljno obrađene i predložene u usvojenom „Programskom dokumentu Vrbaška 2020 – 2025. godina“.
Sve pobrojane i nepobrojane aktivnosti organizujemo i provodimo novcem naših članova i poštovalaca, kao i ličnim autoritetom i ljubavlju koja vlada unutar Udruženja. Tako bi i centralni događaj, duhovna kičma naše misije, trebala biti Sveta litija pokajanja, molitve i sabranja, koja bi se o Duhovskim danima održavala svake godine putevima, kojima su naši bliski srodnici sa Кozare i potkozarskih sela na najsuroviji i najpodliji način tjerani i vođeni na put „rasrbljavanja“, uglavnom bez povratka…
To će biti jedini način uspostavljanja prekinute linije nas koji smo se rodili i nas koji težimo i vjerujemo u život vječni u Hristu!!!
Ova generacija entuzijasta je duboko svjesna, da ukoliko se neodložno ne nastavi posvećen i ozbiljan rad na duhovnoj obnovi našeg naroda, po horizontali i vertikali, već sljedeća generacija neće imati svoj identitet, a ako ne znamo ko smo i šta smo, onda prestajemo postojati na ovim prostorima.
Članovi našeg Udruženja su pronijeli glas u Potkozarju i šire, o našim aktivnostima, rezultatima dosadašnjeg rada i daljim planovima.
Samosvjesni i „obični“ ljudi sa oduševljenjem su u sve većem broju prilazili, pružali podršku, predlagali i tražili da se ovim putem ide hrabro i bez osvrtanja, kako smo konstatovali zajedno, krajnje je vrijeme!!!
Ipak, ostaje gorak ukus istine, da postoje lokalni moćnici, koji predstavljaju različite institucije, kako svjetovne (građansko-političke), tako i neke crkvene predstavnike, koji ne samo da nemaju razumijevanja za rad ovoga Udruženja, već se izričito i naredbodavno trude, da ga bojkotuju, uklone, izbrišu, ne libeći se podlosti i otrovnih strijela prema nosiocima i liderima Udruženja građana „Vrbaška kroz vrijeme“.
Ide se toliko daleko da se otvoreno zabranjuje, čak i odlazak na naše manifestacije, festivale, predavanja, otvaranje seoske biblioteke, plivanje za Časni krst. Pismeno obrazloženi prijedlog za duhovnom potrebom neodložnog vaspostavljanja „Duhovske litije“ putevima kozarskih i potkozarskih, a kasnije Jasenovačkih mučenika, stoji već godinu dana u nečijoj fioci, iako je trebao biti kod našeg Episkopa na blagoslovu i odlučivanju.
Mi samo želimo, da sa naše strane damo doprinos naporima naše Svete Crkve, na sveobuhvatnoj obnovi i resetovanju našeg naroda, prema vjeri pradjedovskoj i načelima srpskog domaćina, čojstva i viteštva.
U razgovorima sa značajnim brojem ljudi, plašljivo nam saopštavaju da su dobili instrukcije i sugestije, da se ne pojavljuju na bilo kakvim aktivnostima koje organizuje UG „Vrbaška kroz vrijeme“, jer rizikuju radno mjesto i svoj status.
Nije teško zaključiti iz kog se lokalnog centra moći izdaju takva uputstva i preporuke, te koči svaki kreativni pokušaj i doprinos bržem razvoju našega kraja (naročito seoskih sredina).
Mi znamo da će i to proći i da će ovaj slobodarski narod sve više uzimati rješavanje svoje i porodične sudbine u budućnosti, u svoje ruke.
A do tada, mi nastavljamo raditi, promišljati i služiti svome narodu, još jače, još više i još posvećenije. Naša srca i naše ruke su raširene, sve vas očekujemo i prizivamo da zajedno „preokrenemo“ stvari u našim glavama i počnemo služiti svom bližnjem, a ne samo uzimati za sebe i svoje bližnje.
Pratite ”Micro mrežu”:
