VISOKI TURISTA. Tresla se gora, rodio se Šmit! Nakon što je visoki predstavnik objavio tehničke izmjene poboljšanja Izbornog zakona BiH, u vazduhu je ostalo da visi pitanje šta će se desiti dalje.
Pravi medijski cunami i javna histerija zahvatili su BiH, najavom visokog predstavnika Kristijana Šmita da će u izostanku dogovora domaćih političara, nametnuti i političke izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH, kojima će urediti implementaciju izbornih rezultata, popunu Doma naroda FBiH i spriječiti postizbornu institucionalnu blokadu države. Kao nikada do sada, prava lavina optužbi svalila se na visokog predstavnika, ovoga puta od strane Bošnjaka, što je inače prava rijetkost, jer je on uglavnom do sada dobijao kritike od srpskih i hrvatskih političkih predstavnika, a samo pozive i podršku za intervencionističko djelovanje od bošnjačkih političkih stranaka. Tako je visoki predstavnik Kristijan Šmit, u kratkom vremenu postao najomraženija politička osoba u BiH: turista, „mali Švabo“ i ustaša.
Za političare na vlasti u RS Kristijan Šmit je lažni visoki predstavnik, slučajni prolaznik kroz BiH, njemački turista, obični građanin, diplomatski ilegalac, neizabrani stranac i gastarbajter na privremenom radu u BiH. Na jednoj od ranijih sjednica Predsjedništva BiH, Milorad Dodik je predložio da Predsjedništvo poništi sve dosadašnje odluke visokog predstavnika u BiH, koje je ovaj nametnuo i da ga se ekspresno deportuje iz BiH prema Zakonu o strancima. Ovih dana zatražio je da se visoki predstavnik proglasi “personom non grata” i ekspresno istjera iz BiH u roku od 24 časa. BiH je jedini put nepoželjnom osobom službeno proglasila 2009. godine, Desideria Ostrogona da Kostu, samozvanog ambasdora Gvineje Bisao, zbog lažnog predstavljanja, falsifikovanja dokumenata, kriminalnih radnji i drugih diplomatskih skandala. Nije ovo prvi put da jedan nepoznati turista vlada ovim prostorima. Jedan takav obreo se niotkuda na proputovanju kroz malu Crnu Goru i postao njen vladar. Riječ je o izvjesnom travaru lažnom Caru Šćepanu Malom, koji je vladao od 1767. do 1773. godine, koji se predstavljao kao ruski car Petar III. Nakon travara došao je bravar. J. B.Tito, čovjek koji je najduže vladao zajedničkom državom jugoslovenskih naroda i narodnosti, za mnoge je bio lažni austrijski grof i ubačeni ruski general i špijun. A onda je nakon rata u BiH stiglo osam međunarodnih namjesnika, što priznatih što nepriznatih. Kao da je riječ o endemskoj političkoj pojavi koja samo uspjeva na ovim našim prostorima.
Srbi su se pored tužbi i drugih pravnih sredstava, protiv visokog predstavnika krenuli boriti, epskom tradicijom i folklorno-muzičkim sredstvima. Tako je nastao “dejtonski ciklus” novokomponovane epske poezije posvećen“ malom predstavniku”. Na narodnom okupljanju građana u Banjaluci pod nazivom “Sloboda”, u organizaciji vladajućih stranaka u RS, grupa veseljaka i muzikanata otpjevala je pjesmicu rugalicu visokom predstavniku: “Iz Milića krenula je svita, da obori Kristijana Šmita. E moj Šmite ne kači se s nama, ubiće te lole vrljikama.” Pjevalo se i ranije drugim visokim predstavnicima: ”Visoki predstavniče, naše rajsko cvijeće, bez tebe se BiH ujedinit’ neće”; ”Visoki predstavniče, nemoj ići kući, ‘ko bi se mog’o sa Dodikom tući?”. Zoran Ćatić, urednik i voditelj radio emisije “Roditeljska pažnja” na studentskom radiju FM i portalu “Sarajevo-X” objavio je 2004. godine, svoj literarni uradak pod naslovom “Otvorena pjesma visokom predstavniku”, posvećenu britanskom diplomati lordu Pediju Ešdaunu od Dejtona: “Svaki dan je tebi ovdje Istorija za čitanke, Demokratski šuplju širiš, Putujuć’ o našem trošku, Šatro Bosnu promovišeš, Haj pošteno, al’ ne jebi, Bil’ ti vrišto ko ja tebi, U Londonu da smo Bogdo, Ti ko Zoka – ja, ko Pedi!” Visoki turista her Šmit je kod nas na plaćenom punom pansionu sa velikom deviznom platom. Gospodin Visoki nije neki moldavski paradajz-pašteta turista, već elitni evropski turista. Samo što ovaj visoki turista, neće da ode iz naše zemlje, nego je došao na neograničeni mandat i još donosi obavezujuće odluke. U svakom slučaju, bolje i turista nego terorista.
„MALI ŠVABO“. Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, nimalo diplomatski, rekao je za visokog predstavnika Kristijana Šmita:„To je mali Švabo koji ništa ne zna, koji se bavio poljoprivredom.“Kao da se baviti poljoprivredom neki teški zločin.Za njega “visoki predstavnik je ništarija” i “produžena ruka vrlo mutnih i čudnih krugova u BiH s problematičnim ovlastima”. Pravio se namjerno da mu ne zna ime pa ga je nazivao Šolc, Švarc i drugim njemačkim imenskim alternatima. Imao je za njega samo jednu poruku: Sikter! Zbog toga je OHR uputio protestnu diplomatsku notu Hrvatskoj, jer je predsjednik više puta javno govorio da je visoki predstavnik nelegalan, da nije izabran i da ne koristi svoja ovlašćenja u skladu sa Dejtonom. Od kako je Zoks sa Pantovčaka u nastupu histeričnog bijesa, predsjedničke nekulture i opetovane logoreičnosti, izrekao spomenute objede na račun visokog predstavnika u BiH, ovu mantru preuzeo je i ostali dio hrvatskog medijskog i političkog puka, poglavito onaj koji živi u BiH. Prihvaćen je narativ da su svi visoki predstavnici bili protiv Hrvata u korist Bošnjaka. Sve me to podsjetilo na čuvenu pjesmu „Zabranjenog pušenja“ „Neću da budem Švabo“:
“Neću da budem Švabo
U dotiranom filmu.
Neću da budem Švabo
Kad ne mogu biti Prle niti Tihi
Neću da budem Švabo
Švabo da budem neću, nema Boga!
Glavni glumci bi htjeli
Da su na pravoj strani
Ja da budem Švabo
A oni partizani.”
Hrvatske stranke u BiH i službeni Zagreb pokazali su jasno očekivanje da visoki predstavnik nametne izmjene Izbornog zakona i amandmane na Ustav FBiH i tako ispravi sve greške ranijih visokih predstavanika, što bi dovelo do pravednijeg političkog predstavljanja Hrvata u organima FBiH i BiH, koji su izbornim inžinjeringom sistematski preglasavani od strane većinskih Bošnjaka. Glede toga Hrvati u BiH traže da visoki predstavnik Kristijan Šmit iskoristi „bonska ovlašćenja“ i odlučno prekine „komšićizaciju“ Hrvata u BiH. U protivnom, HDZ BiH i HNS najavljuju plan B, nakon izbora u oktobru ove godine, koji predviđa novu teritorijalnu reorganizaciju BiH, aktiviranje hrvatske samouprave u obliku trećeg entiteta i konfederaciju FBiH sa Republikom Hrvatskom, što je po njima. izvorna ideja Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Bog, Hrvati i Šmit!
CRNA INTERNACIONALA. Otkako je u javnost pušten haber da će Visoki Šmit nametnuti političke izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH, po volji Hrvata, bošnjački političari, poslanici i građani prosto su počeli da se utrkuju, ko će baciti veće drvlje i kamenje na Gospodina Visokog. U Sarajevu se digla kuka i motika na njegovo predstavničko visočanstvo KŠ. Predlažu da se dotični proglasi “personom non grata” i podnese krivična prijava protiv njega. Grupa bošnjački pravnih stručnjaka najavila je tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Bošnjački ridikuli zahtjevaju da BiH sa EU prekine diplomaske odnose i protjera evropske diplomate. Narod treba da digne ustanak i iskaže građansku neposlušnost protestima na ulici.Visoki mesarskom satarom dijeli zemlju i narode na tri nacionalne livade. Udara posljednji ekser u mrtvački sanduk zemlje. To Crna internacionala ruši BiH, jednu nam jedinu. Vođa opozicije u FBiH glagolji: Sve je skrojeno po Šmitovom šnitu. Šmit je stečajni upravnik koji zemlju gura u stečaj i zato ga treba zaustaviti na vrijeme. To što on predlaže je najobičnija papazjanija. Šmit će svojom odlukom započeti novi rat. Njegova odluka legalizovala bi etničko čišćenje u BiH. BiH će postati Rodezija u Evropi. Nova evropska Palestina. To je aparthejd sa bantustanovima. To je novo Karađorđevo. Šmitov plan je Tuđmanov projekat o hrvatskoj banovini. Iza toga slijedi humano preseljenje naroda. Bošnjaci, Bosanci i Ostali našli bi se ovom odlukom u ropstvu. Ostala bi im dva izbora: Anadolija ili novi rat.
O kakvoj zapaljvoj i dirigovanoj retorici se radi pokazuje i naslov analize jednog ovdašnjeg regionalnog tink-tenka: “Kristijan Šmit protiv visokog predstavnika (OHR)”. Jedan analitičar pita: “Zašto Šmit provodi Putinovu agendu u BiH?”! Otkud sad Rusija? To je onaj davno ubačeni obavještajni spin po kome je Šmit ruski čovjek, koji je plasirao jedan ovdašnji novinar.? Oštrim kritikama i prijetnjama oglasile su se i Islamska zajednica BiH, “Majke Srebrenice”, “Zelene beretke” i opskurne probošnjačke NVO neobičnih naziva, “Pokret Bosanaca”, ”Sabor Bosanaca” “UM “Velika djeca” “Prvi zemaljski sabor BiH”, Bosansko građansko vijeće”, “BiH United” i civilna družina idiličnog naziva “Antidejton pokret”. Kada je visoki predstavnik dobio široka “bonska ovlašćenja”, tadašnji predsjednik SDA Alija Izetbegović, podržao je ove nove ingerencije međunarodnog protektora, jer je to u interesu Bosne i Bošnjaka. Danas pak, za većinu bošnjačkih i probosanskih stranaka Kristijan Šmit, njemački konzervativac i hrišćanski socijalista, najednom je samo nosilac Ordena Ante Starčevića koji pomaže HDZ BiH i provodi politiku hrvatske stranke prava u BiH. Kada je onomad njemački Bundestag usvojio Rezoluciju o BiH, u Sarajevu je ista dočekana sa „Danke Deutchland!“ A sada je Visoki Šmit „evropski pravaš“.
REDAR DRŽAVNE LUDNICE. Visoki predstavnik Volfgang Petrič, nazvao je Dejtonski mirovni sporazum ludačkom košuljom, koja zemlju i njene stanovnike štiti od bolesnih političkih ideja i ambicija domaćih političara-pacijenata. Tako mu Visoki dođe kao glavni redar u državnoj ludnici i bolesnom društvu. U istoriji međunarodnih odnosa direktni protektorat rijetko je korišćen, osim nekoliko primjera međunarodnih mandatnih područja i starateljstava pod UN. Pokroviteljstvo međunarodne zajednice nad BiH uvedeno je kako bi se zemlja zaštitila od obnove sukoba, nove disolucije, osigurao ekonomski razvoj i integracija u međunarodni poredak. Međunarodni angažman u BiH najveća je globalna bezbjednosna, politička i ekonomska operacija nakon Drugog svjetskog rata u jednoj zemlji. OHR je projektovan kao privremena prelazna ad hoc i sui generis međunarodna instanca odgovorna za nadgledanje, koordinaciju i implementaciju civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma. Odluke visokog predstavnika nisu demokratska mjera i radnja, već prinudna intervencija da se otkloni institucionalna blokada, u situaciji kad se domaći politički akteri ne mogu dogovoriti u demokratskom procesu. To je posljednje arbitrarno sredstvo za odvezivanje političkih čvorova u državi. Postojanje visokog predstavnika u evropskoj državi u 21. vijeku je pravni i politički nonsens. Ali, to je nužna cijena rata i stalnih političkih konfrontacija.Da nije bilo intervencija visokog predstavnika, BiH kao država još uvijek ne bi imala mnoge zajedničke benefite koje sada koriste svi građani zemlje. Tako da licemjerno zvuči, kada domaći političari, liju krokodilske suze i nariču nad, nedemokratskim metodama visokog predstavnika. Istine radi, neki visoki predstavnici su zloupotrebljavali svoj mandat i nametali nezakonite i neustavne odluke.
Kristijan Šmit, osmi visoki predstavnik u BiH, za razliku od svojih ranijih prethodnika nijeimenovan Rezolucijom SB UN, prema uobičajenoj proceduri. Zbog toga Rusija i Kina ne priznaju Kristijana Šmita kao VP. To što visoki predstavnik nije imenovan Rezolucijom SBUN dio je šireg neslaganja između velikih sila i ranije započetog procesa isključivanja Rusije iz odlučivanja o nekim važnim međunarodnim pitanjima od strane SAD. Politički je pretenciozno i opasno što RS svoja nejaka pleća stavlja u taj globalni sendvič. On bi za RS trebao bitipolitički VIP. Stupajući na dužnost visokog predstavnika Kristijan Šmit, je izjavio da neće biti “veliki vezir”, al i “da nije došao razgledati”, što je odlika poslovične njemačke odlučnosti da djeluje.
Sve u svemu, ispadada visoki predstavnik ne valja nikome. Svima se antijunak ove priče na neki način zamjerio. Da možemo sami da se dogovaramo ne bi nam ni trebao visoki predstavnik. Što god neko mislio o njemu, visoki predstavnik nije nikakv lažni fikus na čelu OHR, već stvarni politički korektorsa međunarodnim mandatom iz Dejtonskog sporazuma. Nijedna njegova odluka nikada nije opozvana ili opovrgnuta. Sve su bezuslovno stupile na snagu i provedene.Nesaradnja domaćih političkih aktera održala je međunarodnu administraciju u BiH, duže nego što je trebalo, sa proširenim obimom intervencionizma u unutrašnje političke odnose zemlje. Što više domaćeg dijaloga, saradnje, dogovora, kompromisa i konsenzusa lokalnih političkih snaga, to manje stranog međunarodnog miješanja.
Don’t cry for OHR BiH!
