Kada se prije tačno pola vijeka javila na oglas za frizerku koji je raspisala opština Srbac, Ljubica Dragosavljević iz Mlake kod Jasenovca nije ni sanjala da će u toj opštini ostati do današnjeg dana, ne ispuštajući makaze i češalj iz ruku punih pet decenija.
Gotovo da nema Srpčanke koja se za to vrijeme nije dotjerala kod teta Ljubice, koja je još kao djevojčurak maštala da se bavi ovim poslom. Zato ne čudi što se već u srednjoškolskim danima obučavala za zanimanje frizera, koje će joj obilježiti život.
– Došla sam u Srbac nakon što sam se školovala u Gradišci i izučila zanat kod frizerke Branke Banović, koja je i danas živa. Tada sam imala nepunih 19 godina i zahvaljujući pozivu opštine dobila sam priliku za svoj prvi radni angažman. Dvije decenije sam provela u raznim lokalima, a zatim sam otvorila frizerski salon u objektu koji sam otkupila od opštine i u kojem i danas radim – kaže Ljubica.
U Srpcu, koji joj je bio potpuna nepoznanica, za svega godinu pronašla je dvije velike ljubavi, prvi posao i čovjeka svog života, Srpčanina Veljka Dragosavljevića, koji više nije među živima, ali sa kojim je stekla dvoje djece.
Stekla je i brojne prijatelje, među kojima su bile i njene prve mušterije Nevenka Knežević i Dana Krejić, ali i mnoge druge ugledne Srpčanke, a neke od njih šiša i danas.
– Pamtim lijepe uspomene, a jedna od njih je da sam za dan znala napraviti i do 20 tada popularnih minivalova, što je bilo veoma zahtjevno. Dok sam se školovala u Gradišci znala sam frizirati brojne imućne žene tog vremena, ali kada je iskočila prilika da dobijem prvi posao u Srpcu, nisam se dvoumila, niti pokajala – kaže Ljubica.
Potekla je iz porodice Stanivuković, u kojoj je otac radio kao policajac i stražar u Kazneno-popravnom domu u Staroj Gradišci i bio veoma autoritativan kao osoba. On ispočetka nije odobravao kćerkinu želju da postane frizerka, ali je poslije popustio, o čemu svjedoči i to da joj je kupio sav inventar za prvi frizerski salon.
U tom istom salonu ovih dana se okupila Ljubičina brojna porodica, kumovi i prijatelji, koji su joj priredili nezaboravno iznenađenje povodom velikog jubileja.
Ljubica je po starom dobrom običaju došla u osam časova da otvori lokal, a kada je ušla, zatekla je dobro poznata lica sa svečanom trpezom i balonima, zbog čega su joj potekle suze radosnice.
Među njima je bila i predsjednica srbačke “Prosvjete” Gordana Đukić, koja je u penziju otišla radeći kao profesor srpskog jezika i književnosti. Ona kaže da u Ljubičin salon dolazi gotovo cijeli život i da je ni za šta ne bi mijenjala.
– Sjećam se kada je u Srbac te davne 1969. godine došla nova frizerka. Tada sam bila na četvrtoj godini studija. Napravila mi je prvu frizuru, punđu, a tri godine kasnije me je dotjerala za moje vjenčanje. Godine su prolazile, a ja sam čitavog života ostala njena mušterija – kaže Gordana.
Veliko slavlje teta Ljubice uveličao je i načelnik Srpca Mlađan Dragosavljević, koji je rekao da ne pamti da je u toj opštini obilježen jedan takav događaj, iako je poznata po kvalitetnim zanatlijama, poput brijača, krojača, obućara, kovača i drugih.
Prenosi znanje na mlađe
Ljubica kaže da još ne planira da digne ruke od posla i ode u zasluženu penziju.
Kako kaže, radiće sve dok je ruke i razum budu služili, a trudiće se da prenese znanje na mlade djevojke, od kojih je šest do sada kod nje izučilo zanat.
/Glas Srpske/
