Da li zaista ima potrebe da vam govorimo da je ljubav jedno od najljepših osjećanja na svijetu i da ona ne smije znati ni za kakve granice, posebno ne nacionalne? Nadamo se da nema.
LJUBILI SMO SE DVOJEZIČNO
Ljubili smo se двојезично
ispod ploče
sunovrat na prozoru
zavoda za zapošljavanje
na uvenulom listu
žig mjeseca oktobra
љубили smo se tako dvojezično
da su nam se smijali
lijepi бели anđeli
jezušeki i аждахе žute
na zgradi
gdje ulaze djeca
a izlaze starci
postidjelo se sunce
ljubakali smo se dvopismeno
u plićaku
ispred zavoda река
rijekom речи ječe
od papira
хартије
brodovi poslijeratni
države oplovili
granice od nepca
i šarene krilate ploče
да opet letimo
u dva paralelna svemira.
/lolamagazin/
