Tokom ovog intervjua razgovarali smo sa volonterkom iz Italije, Luisa Cefalo, koja je nakon desetomjesečnog volonterskog angažmana u Gradišci odlučila da zbog ljubavi nastavi živjeti BiH.
Luisa dolazi sa juga Italije, a svoju volontersku priču je započela još prije par godina u svom rodnom kraju.
“Neslužbeno, ja sam počela volontirati u svom rodnom kraju tokom 2011. godine kada se u mojoj zajednici našlo mnogo migranta. Sa svojim sugrađanima radila sam na tome da pomognem ljudima u nevolji. Pomagali smo im da nađu posao, prostor za život i sa dokumentacijom za različite dozvole. Takođe, radili smo i na aktivnostima zabavnog tipa kao što su muzičke radionice, festivali i radionice afričkih udaraljki.”
Ljubav za volontiranjem nije prestala ni kada se preselila u Napulj kako bi nastavila svoje školovanje, a do tada stečeno iskustvo iskorsitila je na odličan način kada je počela da radi za nevladinu organizaciju na Malti.
“Kada sam krenula da studiram postala sam član neformalne grupe građana koji su radili na različitim inicijativama širom grada, a svo do tada stečeno iskustvo isplatilo se na najbolji način kada sam počela raditi za jednu nevladinu organizaciju na Malti koja radi sa ženama migrantima. Tu sam učestovala u organizaciji brojnih projektata koji su za cilj imali da poboljšaju kvalitet života migranata”, istakla je Luisa.
Sljedeći korak u njenom životu bio je upravo dolazak u Bosnu i Hercegovinu, a kako kaže sve je počelo time što se prijavila na program Univerzalne državne službe pod pokroviteljstvom Vlade Italije. Na pitanje zašto je baš odabrala da desetomjesečni volonterski program provede u BiH rekla je kako je osjećala veliku povezanost sa Sarajevom i da ju je istorija same Jugoslavije i kulture ovog prostora zaintrigirala i da je zbog toga odlučila da svu ljepotu Bosne i Hercegovine doživi sama za sebe.
Luisa je došla u Gradišku sredinom juna 2022. godine zajedno sa još dva volontera, te je počela da radi na različitim inicijativama zajedno sa udruženjem “Most”.
“U udruženju “Most” prvo sam počela da organizujem besplatne kurseve engleskog i kineskog jezika, potom radionice za srednjoškolce, uspostavila sam dobru saradnju sa Narodnom bibliotekom Gradiške, s čijim timom smo takođe radili na organizovanju različitih događaja. Udruženje je jako fokusirano na zaštitu životne sredine tako da smo imali dosta kampanja i inicijativa povezanih sa tom oblašću.”
Program Univerzalne državne službe završava se u aprilu, ali kako ističe planira da ostane ovdje na duže vrijeme, a najveći razlog za to jeste taj što se zaljubila. Neki planovi za budućnost su joj da pronađe posao u nevladinom sektoru ovdje u BiH i da nauči da tečno priča srpski jezik, s obzirom da pored italijanskog govori engleski i kineski jezik.
Za kraj Luisa zaključuje ovo: “Prvi utisak koji sam stekla o Gradišci je taj da je ovo jako smiren, tih i siguran grad. Za razliku od Napulja koji je dosta prometan i bučan, Gradiška je čista suprotnost toga. Ljudi ovdje su jako ljubazni i pristupačni i to jako cijenim.”
Autor: Anastasija Katić
