Maloljetničke trudnoće predstavljaju globalni problem i prisutne su svuda u svijetu, ali u različitim procentima. Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKC RS taj procenat se kreće od tri do pet odsto ukupnog broja porođaja.
Ako uzmemo u obzir da se na godišnjem nivou na Univerzitetsko kliničkom centru RS (UKC RS) rodi u prosjeku oko 3000 beba, prostom računicom ćemo doći do podatka da se u ovoj ustanovi godišnje porodi od 90 do 150 maloljetnica.
Maloljetničke trudnoće nisu samo medicinski problem, već i problem seksualnog vaspitanja mladih. Iako živimo u 21. vijeku kada na bezbroj načina možete doći do informacija, u Univerzitetsko kliničkom centru RS i dalje bilježe maloljetničke porođaje.
Kako saznaje MONDO, UKC RS trenutno je na pragu jednog značajnog istraživanja kojim će retrospektivnom studijom istražiti adolescentne trudnoće u proteklom petogodišnjem periodu, kako njihov broj tako i njihov tok i ishod, te ustanoviti da li postoje značajne statističke razlike u odnosu na porođaje poslije 20. godine života.
Doktor Vladimir Perendija, specijalista Klinike za akušerstvo i ginekologiju kaže da, s obzirom na to da se značajan broj ovih trudnoća završi abortusom, nije poznat tačan broj maloljetničkih trudnoća u Srpskoj.
“Poznat je podatak koliko se maloljetnica porodi, uzimajući u obzir da se ti porodi obavljaju u javnim ustanovama (bolnicama ili klinikama), pa se svaki takav porođaj uredno prijavljuje. Nije poznato koliko djevojaka odluči da rodi dijete, jer kao što je gore i navedeno, najveći broj trudnoća završi namjernim prekidom trudnoće i to po pravilu u ustanovama koje nikad nisu prijavile ni jedan abortus i u kojima to mogu uraditi bez znanja i prisustva roditelja ili staratelja”,kaže Perendija.
Svake godine u svijetu se porodi oko 16 000 000 djevojaka životne dobi od 15 do 19 godina, što čini oko 11 odsto svih rođenih godišnje na planeti.
Prema iskustvima sa Klinike,maloljetnice najčešće stupaju u polne odnose od 15-16,5 godina života i postoje parametri koji govore da se ta granica spušta, s obzirom na način života i uslove u kojima živimo i činjenicu koliko su maloljetnice uopšte upoznate sa osnovnim principima reproduktivnog zdravlja.
“Ono što je vrlo bitno to je da mladi ljudi u školi ne dobijaju nikakva znanja o ovoj važnoj problematici, jer reproduktivno zdravlje nije involvirano u školske programe. Sa druge strane ni roditelji, što zbog neznanja, što zbog vrlo prisutnih tabua, nisu u stanju da djeci daju adekvatne informacije vezane za reproduktivno zdravlje.Tako je stvoren „circulus vitiosus“ (pogrešan krug) koji postoji praktično vijekovima i veliko je pitanje kako će se on prekinuti”, naglasio je Perendija navodeći primjere o najmlađim trudnicama koje su se porodile 2016. godine, od kojih je najmlađa imala samo 14 godina, druga se porodila sa 15, a treća sa 16 godina.
Iz Ministarstva prosvjete i obrazovanja Republike Srpske pak kažu kako učenici redovno uče o reproduktivnom zdravlju, ali u okviru nastavnih sadržaja pojedinih predmeta, kao i na časovima odjeljenske zajednice. Navode da učenici takođe stiču znanja o ovim temama putem različitih projekata koje nevladine organizacije provode u školama uz saglasnost Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.
“Primjera radi, u devetom razredu osnovne škole se kroz nastavni predmet Biologija kroz nastavnu cjelinu „Reproduktivno zdravlje“ učenici upoznaju sa polnim sistemom/Sistemom organa za razmnožavanje, adolescencije i pubertetom, humanizacijom odnosa među polovima i polno prenosivim bolestima”, rekla je za naš portal Aleksandra Marić, viši saradnik za promotivne aktivnosti ovog ministarstva.
Marićeva navodi da je sadržaj programa definisan tako da pruža mogućnost svakom odjeljenskom starješini da učenike upozna sa sadržajima u vezi sa seksualnim obrazovanjem.
BiH: U 2014. godini porodila se 301 djevojčica
“U petom razredu odjeljenjski starješina sa učenicima razgovara o „Bolestima ovisnosti“, te „Predpubertetu i njegovim osnovnim karakteristikama/promjenama“. U šestom razredu u okviru sadržaja o „Prevenciji nasilja” govori se i o seksualnom nasilju i oblicima zlostavljanja, kao i o “Pubertetu”. U sedmom razredu realizuje se sadržaj „Bolesti ovisnosti – narkomanija”, a u osmom razredu sadržaji „Rizično polno ponašanje, prepoznavanje i zaštita”, kaže Marićeva i dodaje da je nastavnicima data mogućnost korištenja različitih izvora informacija te uključivanja stručnjaka iz lokalne zajednice.
Na pitanje da li je u planu da učenici imaju zaseban predmet u okviru kojeg bi učili o reproduktivnom zdravlju nismo dobili konkretan odgovor, osim stava Ministarstva prosvjete i kulture u kojem ističu važnost razgovora o reproduktivnom zdravlju.
“Učenike treba podučiti i što ranije ih osvijestiti na putu njihovog seksualnog, kao i emotivnog, psihosocijalnog i svakog drugog sazrijevanja. U tom smislu, preduzimaju se kontinuirane aktivnosti na unapređenju izučavanja ovih nastavnih sadržaja”, naveli su iz ovog ministarstva.
Maloljetnička trudnoća
Prema riječima doktora Vladimira Perendije, specijaliste ginekologije i akušerstva, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) maloljetničke trudnoće su trudnoće maloljetnica ili tinejdžera koje nastanu u životnoj dobi od 13. do 19. godine života. Ovaj pojam se odnosi na žene koje pravno nisu dostigle zrelost, a dostizanje pravne zrelosti se razlikuje u pojedinim dijelovima svijeta.
Ipak, iz Klinike za akušerstvo i ginekologiju ističu da su maloljetničke trudnoće u velikom procentu neplanirane, odnosno neželjene.
“Ove djevojčice uglavnom saznaju da su trudne „na vrijeme“, tj. u periodu do 10 nedelja trudnoće kada se trudnoća može zakonski prekinuti uz saglasnost roditelja ili staratelja. Ali obzirom da one uglavnom kriju trudnoću jer traže i nadaju se „nekom“ njima znanom rješenju ovog problema, maloljetne trudnice se za prekid trudnoće javljaju najčešće u 13. ili 14. nedelji kada o tome odlučuje komisija za prekid trudnoće. Tako da se maloljetne porodilje najčešće „regrutuju“ iz grupe djevojčica kojima nije odobren prekid trudnoće a koje nisu potražile nezakonito rješenje u ustanovama izvan Klinike za ginekologju i akušerstvo UKC RS”, kaže doktor Perendija.
Kada je riječ o podršci koju maloljetne djevojke imaju od svojih roditelja i partnera, Perendija kaže da ono što znaju iz iskustva jeste da je uglavnom prisutna podrška roditelja u manjoj ili većoj mjeri.
“One su u najvećem broju nevjenčane, a partneri su ili značajno stariji ili su mladi kao i porodilja, tako da i jedni i drugi iz određenih njima znanih razloga nastoje da budu što dalje od ovog za njih velikog problema”, ističe naš sagovornik.
/mondo.ba/
