U gotovo besputom kanjonu rijeke Jerme smješten je Manastir Poganovo koji se nalazi na samom ulasku u najzanimljiviji dio kanjona rijeke Jerme, koja se ka sjeveru probija između litica Vlaške planine i Grebena.
Poganovo je na 25 kilometara jugoistočno od Pirota. Prastari zapisi o njegovom postanju kažu da je podignut 1390. Kao zadužbina Konstantina i njegove ćerke Jelene, koja će se udati za vizantijskog cara i tako postati majka poslednja dva vizantijska cara – Jovana VIII i Konstantina XII.
Uskoro nakon završetka gradnje manastira, gospodin Konstantin, koji je vladao današnjom jugoistočnom Srbijom i sjeveroistočnom Makedonijom, morao je da se odazove svojim vazalnim obavezama prema Turcima, te je poginuo u bici sa Ugarima na Rovinama, zajedno sa Markom Kraljevićem.
Kako je nakon Konstantinove smrti u njegovoj državi zavladao nered, manastirski hram ostao je neoslikan sve do 1499. Posebno je vrijedan vrstan živopis koji su izradili majstori iz sjeverne Grčke.Oslikane figure posjeduju izraženu individulnost likova, što se objašnjava uticajem gotičkog slikarstva.
Ljepotom u ovom kompleksu dominira crkva posvećena svetom Jovanu Bogoslovu iako je dimenzionalno skromno zdanje koje ima neke od odlika moravske škole, kao što je visoki zvonik nad pripratom. Oniski trem dodatak je iz XIX vijeka I sve manastirske zgrade, od kojih su neke remek – djela narodne arhitekture, iz istog su vremena. Prvo što ćete čuti kada posjetite ovaj manastir je iako na gotovo besputnici u njega dolazi veliki broj vijernika, koji budu primljeni kao najbliža svojta jer se monaštvo prema gostima odnosi sa mnogo poštovanja i bratske ljubavi.
Zbog svoje skrajnusti ova svetinja nikada do 20-og vijeka nije rušena niti skrnavljena, a onda su Bugari u trećoj deceniji prošlog vijeka prekinuli taj mir i oskrnavili manastir 1927 godine pa je to jedino njegovo skrnjavljenje.
Danas je ovo muški manastir kojim upravlja iguman Mandarije koji je vrlo cijenjen u ovim krajevima uglavnom zbog svoje duhovnosti ali i zbog svoje velike ljubavi koju svakodnevno ispoljava prema svima koji dođu u ovaj manastir,kako kao namjerni putnici ili namjernici i svako od njih bude dočekan sa puno ljubavi i dobrote koja iz ovog monaha zrači i zadivljuje.
Mnogi gosti ovdje dolaze i zbog kupovine prirodnih proizvoda koje monasi uz molitve svevišnjem proizvode kao što su med, rakija, razne biljne kreme i tako se uzdižu uzdižući i veličajući značaj ove svetinje.
Stijena iznad samog manastirskog kompleksa koja se visoko uzdiže je putokaz putnicim koji se upute u ovu svetinju jer dominira i vidi se sa velike daljine, a mještani kažu da ona ovu svetinju i čuva od jakih planinskih vjetrova jer je nekako zaštićen njome. Monasi nam rekoše da se sa te stijene kao na dlanu vidi Dimitrovgad i da se iz grada vidi stijena koja dominira okolinom.
