Književnica i kolumnistkinja Martina Mlinarević govorila je u Pressingu na N1 o svojoj borbi sa karcinomom dojke i periodu koji je iza nje.
“Pričala sam dosta o tome, možda najteži moment ove cijele moje borbe nije bio kako sam ja to doživjela, već kako su to doživjeli moji roditelji, meni najbliži ljudi. Vjerovatno je to puno, puno teže. Znam kako bi meni bilo teško da se Uni šta dogodi. Sve etape mog liječenja koje su prošle i danas kad pogledam svog oca, ja u njegovim očima vidim taj strah. Kad se srećete sa pacijentima na onkologiji, mi se zezamo na tu temu kako smo mi još najbolje dok su svi oko nas katastrofa, da ih moramo razvedaraviti, da moramo biti optimistični”, kazala je Mlinarević u Pressingu na N1.
Kako bi ukazala na bolest i borbu žena koje koje imaju sličnu sudbinu, Martina je skinula majicu, pozirala gola do pasa i pokazala kako izgleda žena koja se bori protiv opake bolesti. Na naslovnici novogodišnjeg izdanja magazina Gracija za koju treba i petlje i srca, pokazala je kako izgleda tijelo žene koja se borila sa rakom zbog čega joj je dojka i uklonjena.
“Kad je krenula cijela moja priča sa karcinom dojke, ja sam zapravo sve u detalje objašnjavala kako je tekao taj moj put jer sam vidjela koliko je to još uvijek na našim prostorima tabu tema, koliko sve češće mlade žene obolijevaju od karcinoma. Tako da sam išla zaista srcem kako se sve dešavalo. Prvo je to bio ožiljak bez bradavice sa silikonskim umetkom, nakon toga je to bila potpuno radikalna operacija da bi kulminiralo naslovnicom za Graciju. Kontaktirali su me da su me izabrali za ličnost godine i da će ići veliki intervju. Pitala sam da li želite da odradimo ovo zaista na način za koji smatram da bi bio najprimjereniji i ono što bi našem mentalitetu Balkana bilo zaista potrebno kao jedan šamar, jedno otrežnjenje, pogotovo mladim djevojkama jer ni ja zaista nisam razmišljala u danima svog zdravlja o sličnoj situaciji niti sam imala uopće veze da bi se to moglo desiti meni”, kazala je gošća u Pressingu.
Govorila je i o napadima na nju.
“Ja sam uvijek na nekoj meti. Prestala sam uopće da se brinem oko toga i da se opterećujem. Prošli put je to bilo jer sam rekla riječ ‘septembar’. U neku ruku mi je postalo inspirativno. Samo vas čekaju s nečim gdje ste po njihovim parametrima pogriješili. Ne smatram ništa krivo kad izgovorim bilo koju od riječi koju razumije svatko u BiH. Knjigu ‘Huzur’ sam nazvala upravo tako jer simbolizira cijelu proteklu godinu mog života, simbolizira sve ono što sam osjetila”.
Ispričala je anegdotu sa promicija na kojoj su je pitali šta znači Huzur.
“Fantastično mi je ono što kažem na svim promocijama. Rekao profesor Mile Lasić sa Sveučilišta u Mostaru nakon moje promocije kako su svi pitali šta znači huzur, kakav smo mi narod pa imamo bihuzur, a nemamo huzur. Svatko me je pitao šta znači”.
Zašto vas i sada ne popuštaju?
“To je kod nas jednostavno tako. Ova situacija s bolesti mi je pokazala neku šokantnu spoznaju da ljudi vole vidjeti kad ste slabi, kad ste na dnu, ne vole vas vidjeti kad ste dobro. Borite se i pokušavate se izboriti s rakom, a doživljavate s druge strane da ljudima nije drago, da vas žele vidjeti poražene. To je za mene jedna o šokantnijih činjenica koje sam doživjela kroz bolest, ali s druge strane fantastična jer je na divan način u mojoj glavi odvojila ljude od neljudi, žito od kukolja. Ništa vas kao dijagnoza karcinoma ne može resetirati na pravi način, bilo da se radi od ljudima, događajima… Mislim da je to mentalitet naš ovdje koji minimizira svakog drugog i drugačijeg po bilo kojem osnovu. Mi funkcioniramo na takvim principima”, poručila je Mlinarević u Pressingu na N1.
/direkt-portal/
