Jedini ženski manastir na području Eparhije bihaćko-petrovačke, Medna, smješten u istoimenom selu u Mrkonjić Gradu, pod svojim svodom okuplja sve više vjernika iz svih krajeva koji u molitvi, uz svjetlost manastirskog kandila, pronalaze duhovni mir.
Za Mednu se pročulo još 2006. godine, kada su na mjestu današnje svetinje otkrivene mošti trojice mučenika medljanskih.
Namjesnik manastira, arhimandrit Vasilije ispričao je za “Glas Srpske” da su se sveti mučenici godinama javljali Petri Tegeltiji, rodom iz tog kraja. Na mjestu gdje su pronađene mošti ona je, priča arhimandrit, kao djevojčica čuvala stoku.
– Ona je pričala tadašnjem vladici Eparhije bihaćko-petrovačke Hrizostomu o monasima koji su postradali prije četiri vijeka. Kazala je da su prebjegli sa Kosova u Hercegovinu, te da su iz Petropavlovog manastira kod Trebinja došli u Mednu – ispričao je arhimandrit.
Dodao je da je vladika Hrizostom odlučio da 11. oktobra 2006. godine njihove mošti budu izvađene.
– Nakon nekoliko sati kopanja, ispod jednog panja pronašli smo mošti tri mučenika koje su potom čuvane u parohijskoj crkvi 12 i po godina, da bi ih 8. juna ove godine prenijeli u hram sagrađen na mjestu odakle su izvađene – kazao je arhimandrit Vasilije i dodao da je hram posvećen svetim mučenicima medljanskim, igumanu Serafimu i njegovoj bratiji, jeromonasima Avakumu i Mardariju.
Do ove velike svetinje, smještene u srcu sela, stiže se poljskim putem. U hladovini borova, uz cvrkut ptica, već na prvom koraku ka manastirskim vratima dušu ispuni mir i blagostanje. Jedine monahinje u manastiru, sestra Mardarija i sestra Marija, za svakog vjernika i putnika namjernika koji ovdje svraćaju imaju toplu riječ i blag pogled. Dane provode u molitvi. Sestra Mardarija, rodom iz Sanice, godine je provela u manastiru u Crnoj Gori i sa osmijehom na licu nam kaže da je jedva čekala da se manastirsko kandilo u Mednoj upali i da dođe u svoj zavičaj. Monahinja Marija je rodom iz okoline Prijedora. Boravila je u manastiru u Vranju, ali i na Kosovu. Arhimandrit Vasilije ističe da je veliki blagoslov za vjernike da dođu i cjelivaju mošti preko kojih se osjeća prisustvo Božije.
– Manastir u Mednoj je ognjište naše duše, mjesto na kojem možemo ogrijati naša srca i duše ako dolazimo sa iskrenom namjerom da osjetimo blagodat i milost Božiju. Naši hramovi su blagosloveni, a u manastirima se osjeća posebna blagodet jer se tu stalno čitaju molitve – naglasio je arhimandrit Vasilije. Istakao je da najviše vjernika dolazi u manastir vikendom, posebno subotom kada se služi sveta liturgija.
– Sveti mučenici daju veliki blagoslov i mogu da kažem da su čudotvorci. Dva bračna para, iz Banjaluke i Gradiške, dolazila su i kroz molitve tražila pomoć, a potom dobila potomstvo – rekao je arhimandrit Vasilije.
Načelnica Mrkonjić Grada Divna Aničić kaže da vjeruje da će mošti svetitelja privući veliki broj vjernika i turista u ovaj kraj.
– Svetinje su oduvijek bile mjesta okupljanja. Neki traže utjehu, neki su turisti, ali svi su dobrodošli. Na nama je da pomognemo pri asfaltiranju pristupnog puta do manastira, kako bi i monahinjama koje žive tu bilo lakše, i opština će to u dogledno vrijeme završiti – kazala je Aničićeva.
Veselinje
Arhimandrit Vasilije je kazao da je na području Bihaćko-petrovačke eparhije do 1995. godine postojao ženski manastir Veselinje u Glamoču.
– Kada su Srbi u vihoru rata napustili te prostore, s njima su otišle i naše monahinje. Po povratku u eparhiju 1996. godine, taj manastir je bio ugašen što se tiče ženskog monaštva. U njemu je boravio samo jedan monah, otac Sava Lazinica, koji se nedavno upokojio u Dalmaciji – ispričao je arhimandrit Vasilije.
/Glas Srpske/
