Povodom Međunarodnog dana borbe protiv ovisnosti u terapijskoj zajednici Centar za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“ predstavljen je rad komuna u Bosni i Hercegovini, s ciljem pribliažvanja komuna i njihovog djelovanja cjelokupnom stanovništvu.
Ono od čega polaze terapijske zajednice, odnosno komune jeste posebna vrsta percepcije problema ovisnosti, gdje se prilazi svakom ovisniku kao čovjeku koji ima problem više iz kojeg ne zna izaći, te ga treba na taj način i tretirati. Shodno tome u komuni „Marjanovac“ ističu da je zavisnost problem, koji dolazi iz emocionalne nestabilnosti, a manifestuje se na kompletnu ličnost, porodicu i na kraju društvo.
„Mi polazimo od toga da je zavisnik osoba kao i svaka druga, i da ona nije urođena kod čovjeka, već da je rezultat mnoštva životnih situacija koje su djelovale na osobu na određen način, te da je ona došla kao krajnji rezultat. Na taj način mi ovdje i radimo, rastvorimo svaki problem pojedinačno koji je osoba imala i damo kogućnost osobi da te probleme preradi, nakon toga „spakujemo“ osobu i vraćamo je u durštvo“, ističe Bojan Trgić-socijalni radnik u Centru „Marjanovac“.
Bojan ističe da se sav proces rada s ovisnicima ne završava to, nego se oni prate kroz ostale faze i kada izađu vani, kako bi se potpuno izvršio proces resocijalizacije u društvo. Uspješne resocijalizacije i nema ukoliko se nismo opredjelili za život i ukoliko nismo spremni da volimo ljude, ističe koordinatorica Centra „Marjanovac“ sestra Amata Anđelić.
„Centar „Marjanovac“ je mjesto rađanja novog života, gdje nastojimo kroz psihosocijalni pristup i radnu terapiju pomoći ovisnicima da ponovo pronađu sebe. Jer sam ovinsik nije u mogućnosti da ovlada svojim emocijama bola, tuge i odbačenosti iz društva na koju se naslanja i stigmatizacija i sve ono što ide u pravcu onemogućavanja ovisniku vraćanja u društvo ka konačnom cilju a to je da postane čovjek“.
Na tome da vrate ovsnike u društvo kao ljude korisne tom istom društvu rade i u Centru za ovisnost „Smoluća“ iz Tuzle, a tome svjedoči i trinaestogodišnje iskustvo u radu s ovisnicima koje posjeduje psiholog u ovoj komuni Samir Hadžić.Hadžić ističe da mi još uvijek nemamo uvezan sistem i protokol kako se ovisnik treba da protokoliše od samog prijavljivanja i na koju instituciju to spada.
„Često se ovisnicima prvi put sa tim problemom javljaju nama i onda nailazimo na poteškoće, a idealno bi bilo da se ovisnik pripremi medicinski i da se očisti od svih tih štetnih tvari kako ne bi dolazilo do velikih apstinencijskih kriza. Međutim, u našem sistemu to nije riješeno na adekvatan način što stvara velike probleme svima“.
Mnogo godina unazad ovisnost je veliki problem društva koji se usložnjava, njegovoj složenosti pokuašavaju se prilagoditi i terapisjke zajednice, odnosno komune, koje po svom sistemu rada imaju poprilično ozbiljan tretman prema ovisniku ali i dobre rezultate, pa je zaista prava šteta što je ovakvih ustanova i insitucija sve manje u našem društvu.
