Mlada muzičarka i sopran Minja Šukalo je studentkinja master studija solo pjevanja na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci.
Kako kaže, brojne nagrade i priznanja je čine radosnom, a služe kao novi podstrek za buduće uspjehe i profesionalne aktivnosti. Njen cilj je da nakon školovanja ostane u Republici Srpskoj i tu nastavi svoj dalji muzički put, a na tom putu njena naredna stanica jeste solistički koncert u Gradišci, u maloj sali Kulturnog centra Gradiška, a koji će se održati sutra u 20 časova. Na pažljivo odabranom programu naći će se A. Vivaldi, Đ.B. Pergolezi, P.I. Čajkovski, A. Dvoržak, M. Prebanda, F. Pulank i mnogi drugi, a gošće na koncertu će biti Dragana Latinović uz klavir i Jovana Jovanović uz violinu. U intervjuu za “Nezavisne” Šukalo govori o samim pripremama za koncert, muzičkom pozivu te budućim planovima.
NN: Šta za Vas predstavlja solistički koncert i koliko je važno da studenti pokažu svoj talenat na takav način još tokom školovanja?
ŠUKALO: Solistički koncert je prilika da se kao umjetnici suočimo sa sobom i publikom na pozitivan način te da dođe do razmjene emocija i energije, koje su sastavni dio svakog uspješnog koncerta. Jako je važno da se studenti osmjele na ovakav vid nastupa dok su u procesu stasavanja i brušenja svog talenta, jer je to zahtjevan posao i dragocjeno iskustvo.
NN: Šta Vaša publika može da očekuje na koncertu, čime ćete se predstaviti?
ŠUKALO: Repertoarom mog koncerta prošetaćemo kroz različite epohe, od starih majstora do 20. vijeka, a na programu će se naći solo pjesme ruskih, francuskih i srpskih autora, kao i arije koje su pravi biseri operske riznice.
NN: Koliko je zahtjevno pripremiti jedan solistički nastup? Koliko su trajale pripreme?
ŠUKALO: Veoma je zahtjevno odabrati i pripremiti odgovarajući program, koji odgovara mom senzibilitetu, ali i ustaljenim normama po kojima se program kreira. Nije jednostavno stati na scenu, naročito kao pjevač, jer je naš instrument dio nas i mi ogoljeni, sa svojim emocijama, stajemo pred publiku. Pripreme su trajale posljednjih godinu dana, tokom mojih master studija, a sada je konačno došao pogodan trenutak da se predstavim publici u mom gradu.
NN: Kada ste shvatili da je muzika Vaš poziv i da li je teško ostvariti uspjeh u toj vrsti umjetnosti na našim prostorima?
ŠUKALO: Zaista nije floskula da kažem da je moj talenat uočen i prepoznat još u najranijem djetinjstvu. U prvom razredu osnovne škole sam prvi put stala pred publiku i na školskoj priredbi zapjevala prvi solo u životu. Roditelji su me upisali u Osnovnu muzičku školu “Branko Smiljanić”, gdje sam svirala klavir, ali je pjevanje oduvijek bilo moja najveća ljubav. Završila sam potom Srednju muzičku školu “Vlado Milošević”, na dva odsjeka: teoretski i solo pjevanje, dok je na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci moje opredjeljenje postala Katedra za solo pjevanje, na kojoj sam diplomirala 2020. godine. Smatram da je teško ostvariti bilo kakav uspjeh, nevezano za vrstu profesije, ali je i te kako moguće, uz jasan cilj i predani rad (i malo sreće, naravno).
NN: Šta predstavlja najveće zadovoljstvo za jednog muzičara nakon održanog koncerta? Čemu težite i šta želite da izazovete u ljudima svojim nastupom?
ŠUKALO: Najveće zadovoljstvo je osjećaj ispunjenosti i misao da sam u tom trenutku dala sve od sebe. Voljela bih da probudim lijepa osjećanja u ljudima te da im približim umjetničku muziku i pjevanje, koje im možda nije tako blisko.
NN: Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Da li će Vaš glas da se pročuje izvan granica naše države?
ŠUKALO: Moji planovi se vezuju za ostanak u Republici Srpskoj i radu na sebi i na nekim novim talentima jer moja profesija, pored izvođačkog, podrazumijeva i pedagoški rad. Imala sam priliku da do sada nastupam u Srbiji, Austriji, Australiji i još nekim zemljama Evrope, ali je moj cilj da gradim svoju zemlju na polju muzičke umjetnosti.
/Nezavisne/
