Nevjerovatni pehovi prate Mirka Đukića, penzionera iz Nove Topole, koji spasava napuštene pse, rastjeruje pljačkaše, podešava putokaze i čuva životnu sredinu.
Đukić kaže da se mnogi društveni problemi prvo iskazuju i prelamaju u njegovom dvorištu, valjda zato što je kuća pored važnog puta, na najvećem lijevčanskom raskršću, i što pored nje prolazi mnogo ljudi sa svakojakim namjerama, sklonostima, nevjerovatnim maštarijama…
– Kod mene se uvijek nešto dešava, a primjera ima na pretek. Kada sam se prije nekoliko dana vratio iz ribolova u Trošeljima zatekao sam psa u dvorištu vezanog lancem za ogradu. Pomislio sam da ga je neki savjesni domaćin privremeno privezao dok završi poslove ali se ispostavilo da nije tako – požalio nam se Đukić naširoko obrazlažući najnovije nedaće zbog šarenog psa nepoznatog vlasnika.
– Šarov je privezan debelim lancem od deset metara kojeg ni bik ne bi mogao da pretrgne. Čemu toliki lanac, začudio sam se. Pitao sam komšije ali sam dobio odgovor da niko nije vidio ko je psa kod mene ostavio. Zato sam prvo pozvao Srpskainfo, a potom i komunalce, koji su preuzeli psa i odnijeli lanac. Ukoliko se vlasniku probudi savjest, neka zna da je pas u azilu u Gradiški i neka je upoznat javno na koji način je okončala moja i pseća epizoda – objasnio je Đukić ishod nesakidašnjeg događaja.
Odlučan u pričanju i detaljnom objašnjavanju svakojakih iskustava, naš sagovornik opisuje i nedaće s putokazima ispred kuće, ali i utrkivanje s pljačkašima banke, prije nekoliko godina, smještene u njegovoj kući.
– Dugo sam se borio s vlastima i putarima da podignu naviše metalnu tablu s putokazom za crkvu, ispred moje kuće. Prvo sam ja razbio čelo i glavu, a poslije i mnogi drugi. Najviše problema bilo je srijedom, na pazarni dan u Topoli. Babe i stariji ljudi, koji ne ne obraćaju pažnju, udarali su često glavama o putokaz i krvavi padali na pločnik kao vrapci poslije udarca u staklo. To je bila stalna zveka, vriska i galama. Ja sam za njih bio prva pomoć sve dok se nisam izborio, uz vašu pomoć i javnu kritiku, da se putokaz podigne na pristojnu visinu – podsjeća Mirko Đukić na svoje i opštenarodne probleme.
Pričom nas vodi i na filmsku potjeru za pljačkašima banke. O njegovom poduhvatu izvještavali su mnogi mediji u regionu.
– Kod mene u kući, u mom poslovnom prostoru bila je banka. Pred zoru, nešto je jako lupnulo. Sjećam se dobro, bilo je oko tri iza ponoći. Kuća se zatresla, a potom su zaškripale gume vozila. Istrčao sam bos i u pidžami. Odmah sam shvatio da se radi o pljački. Razbojnici su izvalili pola zida i na sajli vukli bankomat koji se tumbao cestom. Potrčao sam za njima, zavikao, jedan pljačkaš mi je zamalo umakao da ga ne uhvatim. U toj borbi, bankomat se otkačio, a oni su pobjegli prema Rovinama – opisuje Mirko poduhvat kojeg i sada Topolčani prepričavaju.
Kasnije je policija utvrdila da su pljačkaši provalili vrata i prozor, sajlom opasali bankomat sa dijelom zida i potegli. Kuća je demolirana, ali pljačka nije uspjela.
Penzioner u pripravnosti
Mirko Đukić kaže da je malo dana u godini bez problema i nedaća.
– Ne znam zašto se sve kod mene dešava, to je nevjerovatno. Ja sam jedini penzioner u Topoli koji je stalno u pripravnosti, spavam kao zec, a od kuće ne smijem daleko, jer se za časak nešto dogodi što me poslije danima okupira, obuzme i optereti – požalio nam se Đukić.
/Srpskainfo/
