Student četvrte godine novinarstva, Sanja Krasić, svoju ljubav prema pisanoj riječi iskazuje i kroz pisanje pjesama.
Pjesme ovo mlade književnice su do sada objavljivane u raznim onlajn izdanjima, ali i u jubilarnom broju književnog časopisa „Suština poetike“, izbor iz petogodišnjeg opusa.
– Dar za poeziju sam otkrila kao dijete, kada sam naučila prva slova. Prva slova su donijela i prve stihove. Imala sam želju da pišem o svemu što me okružuje, radoznalo sam posmatrala svijet oko sebe i nastojala da ga prikažem na svoj način, kroz svoje misli. To se učinilo zanimljivim mojim roditeljima, koji su mi dali podsticaj da nastavim da maštam, da pišem. Kako sam odrastala, ljubav prema poeziji je postajala sve veća i s godinama se uobličavala. Danas ne samo da pišem poeziju, ja poeziju živim – kaže mlada Prnjavorčanka.
Inspiraciju nalazi u, kako kaže, životnom smislu i besmislu, trajanju i prolaznosti. Stihovi se često sami nižu, a na razne ideje dolazi i dok hoda ulicom. Ipak, takve misli često odlete u zaborav, pa uvijek žuri da ih zapiše prije nego nestanu.
– Kada sam počela da pišem pjesme su obilovale optimizmom. Optimizam je vremenom evoluirao u pesimizam, mada više volim da kažem da je to neko realno posmatranje života. Da li će pesimizam evoluirati u nešto drugo ostaje zagonetka. Bilo kako bilo, pratiću svoju inspiraciju i govoriću u njeno ime – dodala je.
Prolazimo kroz vreme krupnih društvenih promjena, koje su dovele do toga da se pisanoj riječi i onima koji pišu poklanja malo ili nimalo pažnje. Bosna i Hercegovina je kroz istoriju imala velike pisce i pjesnike, književnike čija su djela doživjela svjetsku popularnost i postali klasici. Kako su književnici u nezadivnom položaju, u takvom je položaju često i kultura uopšte.
Prema riječima ove mlade pjesnikinje, tehnologija je predmet interesovanja mladih, mnogo više nego kultura.
– Književni časopisi postoje ali teško opstaju ili se zadržavaju samo u onlajn formama zbog nedostatka finansijskih sredstava. Međutim, samo njihovo postojanje ostavlja nadu za književnike i one koji vole i njeguju pisanu riječ, prije svega zbog prostora koji im daju – kaže ona.
Krasićeva dodaje da se publika mijenja koliko se mijenja i svijet oko nas.
– Književnu publiku treba stvarati To je zahtjevan proces jer sistem radi protiv takvih nastojanja, počevši od školskih i fakultetskih programa, nebrige države, promocije pogrešnih vrijednosti. Živimo ubrzan način života, svi su ovisni o svojim pametnim uređajima i više se čitaju statusi i poruke nego knjige – navodi ona.
Ostala je privržena dječijim snovima i beskrajnoj ljubavi prema poeziji.
– Smatram da od snova ne trebamo odustajati, nego ih trebamo pokušati živjeti, pa tako i ja težim ostvarenju onog najvećeg – da izdam svoju zbirku pesama. Nadam se da će mi na tom putu inspiracija biti prijatelj – priča Krasićeva.
/Blic/
