Mladen Jović je biznismen iz Republike Srpske, tačnije Bijeljine, koji je nakon završenih doktoriskih studija u Japanu, u zemlji izlazećeg sunca pokrenuo kompaniju “Kakehashi” koja se bavi umjetnom inteligencijom i razvojem različitih softvera.
Ipak, Jović je prošao trnovit put od početnog obrazovanja do doktorskih studija u Japanu, gdje je tada dobio stipnediju Vlade Japana. Od tada do danas Jović živi i radi u Japanu.
“Dakle price počinje od davne 2001. godine, kada sam nakon magistarskih studije na “RWTH Aahenu” u Saveznoj Republici Njemačkoj igrom slučaja postao prvi stipendista vlade Japana, tačnije njihovog Ministarstva kulture i obrazovanja, te sam na jesen 2003. godine došao ovdje na studije doktorskih nauka iz oblasti informatike. U Japanu sam već punih 20 godina. Japan je, kako kažem često, moja druga majka, zemlja u kojoj sam se ostvario, dobio četvoro djece, doživio mnogo i lijepih i tužnih trenutaka.”
Ovaj biznismen je zanimljiv i po tome što ga, kako kaže dosta uspomena veže za Gradišku, prije svega jer je bio Gradiški zet. I danas pamti čuvenog profesora gradiške Gimnazije Boška Jokana.
“Za Gradišku me vežu brojne lijepe stvari, u njoj žive moje dvije kćerke Emilia i Sofija. Naravno ništa to se ne bi desilo da nije bilo supruge Dragomirke Oljače, majke moje dijece, koja je ostavila neizbrisiv trag u mom životu. Sa njom me je upoznao nekadasnji profesor fizike u gradiškoj Gimnaziji – profesor Jokan, još davne 1996. godine na Republičkom takmičenju iz fizike – gdje me porodica Oljača ugostila kao gosta tokom samog takmičenja.”
U razgovoru za naš portal, Jović se prisjetio drugara iz Nove Topole, Gornjih Podgradaca i Romanovaca. Kako kaže i dalje prati dešavanja sva u BiH, a posebno u Biljeni i Gradišci, pa je na taj način i saznao za Micro mrežu.
S obzirom da ima veliko iskustvo života i rada u Japanu, profesora Jovića smo pitali da nam uporedi ovu zemlju s našom Bosnom i Hercegovinom.
“Teško je uopšte porediti Japan i BiH. Ali mogao bih to reći ovako, u Japanu ljude odlikuje strpljenje, rad, predanost onome sto rade. Vjera u ono sto se radi. Gdje sam rezultat, tj. uspjeh i nije toliko bitan u odnosu na napor da se da sve od sebe kako bi se došlo do rezultata. Japan je zemlja u kojoj se vama prepušta da sami naučite kako da rijesite problem, a ne da očekujete da će to neko drugi da Vam riješi. Sve ovo možda fali BiH.”
Jović je dodao da BiH ne koristi brojne stvari koje joj se nude praktično besplatno i da zbog toga kaska za razvijenim svijetom, pogotovo Japanom.
“BiH ne koristi brojne stvari, što je u Japanu normalna stvar, pa možemo krenuti od onih banalnih kao što su odlaganje smeća – tačnije reciklaža. Zatim primjena IT/savremene tehnologije, u svim sferama zivota. Ljubav ka prirodi kao i uživanje u njoj. Vođenje računa o zdravlju – koje je možda najbitnije u životu. Maksimalna iskorištenost infrastrukture – auto puteva željeznica itd. Japanci imaju dug životni vijek, po čemu su broj jedan u svijetu. Uproštena administracija. Što se tiče sistema školovanja, to je upšte jedan stav, način ophođenja prema starijima. Sistem vrijednosti koji je jako bitan. Jednostavnost kod ljudi i njihova predanost tome što rade bez obzira o kojem poslu se radi.”
Što se tiče BiH, s njom su Japanci upoznati preko određenih ljudi, koje mi nazivamo ambasadori, ističe Jović. Sa druge strane Japan je veliki donator u BiH, što se vidi i na primjeru gradiškog Centra za socijalni rad.
“BiH je svoju popularnost kod Japanaca doživjela preko legendarnog Ivice Osima, koji je ovdje bio i ostao živa legenda, što se tice svijeta fudbala. Jadranka Stojakovic je doživjela popularnost kod Japanca na otvaranju zimskih OI u Sarajevu još davne 1984. godine. Zatim Vaha Halihodžić, djelimicno i prvi ambasador BiH u Japanu Vladimir Raspudić. Većina Japanaca bolje poznaje Hrvatsku i Srbiju. Ne treba zaboraviti da je vlada Japana jedan od najvećih donatora za prostor BiH. Od autobusa za prevoz, preko obnavljanja škola, terenska vozila centrima za socijalni rad u Republici Srpskoj”
Na kraju Jović je poručio da svi moramo više energije ulagati u obrazovanje, bez obzira što je to po malo postala floskula. Mladima je poručio da idu u korak s vremenom i koriste savremene tehnologije ali da istovremeno ne budu njihovi robovi, nego da razmišljaju, istražuju i odvoje vrijeme za boravak u prirodi.
