Mladi Gojko Simić, učenik trećeg razreda Osnovne škole “Branko Ćopić” u Prnjavoru, odlučio je da svoju dugu plavu kosu donira onima kojima je najpotrebnija, a to su djeca koja boluju od malignih bolesti.
Nevena Radmilović, Gojkova učiteljica, kazala je za “Nezavisne novine” da često sa učenicima razgovara o značaju doniranje kose, ali i da je bila iznenađena kada je saznala da je mladi Gojko samoinicijativno rekao roditeljima da želi svoju kosu da ustupi Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra” u Banjaluci.
“Zaista smo svi u školi i razredu ponosni na Gojka i ovaj njegov plemeniti čin. Objavili smo i njegove fotografije na Facebook profilu škole, da i ostala djeca vide, i da ih možda inspirišemo da urade isto. Kada sam razgovarala sa Gojkovom majkom, rekla mi je kako joj je ispričao da smo nekada ranije na času razgovarali o doniranju kose, i to kada je on bio prvi razred, pa je tada donio odluku da kosu, kada dostigne dovoljnu dužinu, i donira. I zaista, ja često djevojčicama govorim da imaju mogućnost kosu da daruju svojim drugaricama koje su bolesne, i obično se obraćam curicama koje imaju dugu kosu, pa sam se baš prijatno iznenadila za Gojka. On jeste imao dugu kosu, ali nisam ni pretpostavila da ima dovoljnu dužinu, jer mu je kosa stalno bila svezana u rep”, priča Radmilovićeva kroz osmijeh.
Dodaje da je ovo zaista predivan gest jednog dječaka, a za Gojka kaže da je jedno divno, živahno, radoznalo i veselo dijete.
“On je zaista dobar u duši, spontan, prirodan, duhovit i omiljen među vršnjacima. Baš smo pričali u učionici o značaju podrške zdrave dječice njihovim vršnjacima koji su oboljeli od raka, jer zaborave djeca, pa treba mi odrasli da ih podsjećamo da jednog dana, kada odluče da skrate kosu, mogu da je poklone onima kojima je zaista potrebna”, kazala je učiteljica Radmilović.
Bojana Simić, majka ovog humanog dječaka, kaže za “Nezavisne novine” da je i nju sin iznenadio odlukom da strpljivo pušta kosu da naraste kako bi je poklonio.
“Gojko u aprilu puni devet godina, a kada je bio prvi razred, jedan dan došao je iz škole i rekao da hoće da pušta kosu da raste i da bi je kasnije darovao za bolesnu djecu. Bilo je to prije tri godine, morali smo pustiti da kosa naraste i dostigne potrebnu dužinu. Bio je uporan, iako je svako češljanje kose bila borba, i pri kraju mu je već bila i dosadila. Imao je gustu i kvalitetnu kosu, odsječeno je 18 pramenčića, dužine 31 centimetar, i to je naša frizerka Žana u Prnjavoru pažljivo spremila i poslala u Banjaluku, u Udruženje ‘Iskra’. Oni su bili jako srećni i zahvalni kada smo im se javili i zaista smo ponosni na Gojka, a veče nakon šišanja bilo mu je malo neobično bez kose. Pitala sam ga hoće li je opet pustiti, a on je rekao, pa ne znam, mama, nisam baš siguran”, priča majka kroz osmijeh.
Milan Berić, predsjednik Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra”, kaže za “Nezavisne novine” da je Gojkov čin doniranja kose zaista lijep gest jednog dječaka.
“Imali smo i prije prilika da su dječaci donirali kosu, pogotovo prije nekoliko godina, kada smo organizovali šišanje kose na Trgu Krajine. Tada su se ovoj akciji odazvali i dječaci, mladići, ali ovo je nešto prelijepo, kada dječak koji je tek treći razred osnovne škole donira kosu. Nešto najljepše što se može dogoditi je upravo vršnjačka podrška i ovo je vrijedno hvale”, kaže Berić i napominje da je dobro da se govori o potrebi doniranja kose.
“Mi smo u saradnji sa Udruženjem “Srce za djecu oboljelu od raka” u Sarajevu, njima kosu prosljeđujemo, a oni izrađuju perike. Naravno, najčešće su perike potrebne djevojčicama oboljelim od malignih bolesti i njima najviše smeta kada ostanu bez kose, pa je zato pomoć ove vrste veoma značajna. Imali smo slučaj i djevojčice koja je bila bolesna, nosila periku, a kasnije je i sama donirala svoju kosu kada je ozdravila. Meni je zaista drago što imamo ovako lijepih i svijetlih primjera”, zaključio je Berić.
/Nezavisne/
