Prijatelji mladića Bojana Kljajića koji je preminuo od posljedica srčanog udara, priredili su oproštajnu plovidbu na rijeci Savi uz pjesmu, jer kako kažu puno je dao za našu prirodu i rijeku i njenu obalu.
Nijemo gledam za vjerovat’ nije
kako se lako sve promijeni i više ništa nije k’o prije.
Razočarenje me hladi ali bijes mi tijelo grije
kamo sreće da je sve kao ranije.
Odbijam vjerovat’ da više među nama nisi,
a najživlji među nama uvijek bio si.
Svi smo brate sad zbog tebe u krizi,
a vrijeme bez tebe lagano klizi teče,
sve nas gazi, a sjećanja sama dolaze
vremena sa tobom na čamcu i rijeci
vjeruj nikad ne prolaze,
svaki minut proveden kod mosta
čekajuci kad ćes uploviti čamcem na svoje mjesto.
Da si trag među nama ostavio
ja prvi prilažem dokaze
sliku dok ti gledamo suze nam natapaju obraze.
Ti si brate naš živi dokaz
kol’ko život nepravedan može biti
za tobom svi žalimo
mi to ne mozemo kriti
i ne prestajemo vjeruj sve te suze liti.
Znaj da te ne zaboravljamo
i da ćemo uvijek u tvoje ime piti.
Nema te više al’ zaboravu te ne damo
s tvojim likom u mislima mi u budućnost gledamo
tebi u čast ćemo uvijek na toj našoj rijeci
čamcima da se redamo,
trudićemo se da sve što si volio,
da mi upotpunimo.
Otišao jesi al’ duh tvoj živi
i među nama ostaje svima
fališ i sve nam tvoje nedostaje
da idemo dalje nista nam drugo ne preostaje,
iako nam tvoj gubitak i dalje sve suroviji postaje.
