Izlazak Gorana Kotarana na slobodu nakon 20 godina zatvora ponovo je u fokus javnosti stavio pitanje: Šta se dešava sa osuđenicima kada odsluže kaznu i koliko je sistem spreman da zaštiti zajednicu, ali i da omogući njihovu reintegraciju u društvo.
Kotaranu kazna zatvora ističe 28. februara 2026. godine, ali će, zbog toga što taj datum pada na vikend, biti otpušten dan ranije. U zatvoru se nalazi od 26. maja 2006. godine, kada je uhapšen i pritvoren, a na izdržavanje kazne u KPZ Foča upućen je 31. januara 2008. godine. Od 15. novembra 2024. godine premješten je u KPZ Banjaluka.
Osuđen je na 20 godina zatvora zbog ubistava Predraga Vrbana i Seada Kanurića, a tokom izdržavanja kazne nije koristio pogodnosti, niti je dan proveo van zatvora. Zabilježen mu je jedan disciplinski prekršaj koji se odnosi na posjedovanje mobilnog telefona u ćeliji.
Šta se dešava dok je osuđenik u zatvoru?
Iz Ministarstva pravde Republike Srpske pojašnjavaju da se sa svakim zatvorenikom, bez obzira na krivično djelo, radi po individualnom planu.
Jednostavnije rečeno, svaki zatvorenik dobija lični program tretmana. Taj plan uzima u obzir njegove potrebe, navike, zdravstveno stanje, nivo rizika, motivaciju za promjenu, ali i socijalni status. Cilj je da tokom izdržavanja kazne usvoji društveno prihvatljive vrijednosti i smanji rizik da ponovi krivično djelo.
Tokom kazne, osuđenici prolaze vaspitno-korektivni rad, individualne i grupne razgovore, radne aktivnosti i tzv. okupacionu terapiju. Ideja je da se promijeni sistem vrijednosti, ali i da se steknu radne navike koje bi im kasnije pomogle pri zapošljavanju.
Međutim, kada je riječ o osobama osuđenim za teška krivična djela, posebno višestruka ubistva, mogućnosti korišćenja pogodnosti su znatno ograničene.
U Kotaranovom slučaju, on za 20 godina nije imao vanzavodske pogodnosti, niti je izlazio iz zatvora.
Ko odlučuje o procjeni rizika?
Važno je naglasiti da Ministarstvo pravde Republike Srpske ne vrši procjenu rizika po bezbjednost zajednice prije otpuštanja zatvorenika.
Procjenu rizika i potreba vrše kazneno-popravne ustanove, i to tokom cijelog izdržavanja kazne. Stručni radnici procjenjuju faktore koji mogu uticati na eventualni povratak kriminalu – lične osobine, porodične okolnosti, ranije ponašanje, okruženje u koje se vraća.
Zakonom je propisano da, prije otpusta, kazneno-popravne ustanove moraju obavijestiti sud koji je izrekao presudu, sud koji je osuđenika uputio na izdržavanje kazne, organ unutrašnjih poslova i centar za socijalni rad prema mjestu prebivališta.
Upravo zbog toga su, kako je ranije potvrđeno, održani sastanci sa predstavnicima policije i centara za socijalni rad, kako bi se institucije pripremile za njegov izlazak.
Šta se dešava nakon izlaska?
Tu dolazimo do dijela koji stručnjaci smatraju najslabijom karikom sistema.
Prema odgovoru Ministarstva pravde, ono nema nadležnost za postpenalni tretman, niti vodi evidenciju o uspješnosti resocijalizacije nakon izlaska iz zatvora. Takođe, ne vodi evidenciju o recidivistima jer pravosnažne presude donose sudovi.
Priprema za izlazak formalno podrazumijeva predlaganje postpenalnih mjera, koje se odnose na:
- ostvarivanje prava iz oblasti socijalne zaštite,
- zdravstveno osiguranje,
- prijavljivanje na biro rada,
- liječenje zavisnosti,
- obavezu javljanja policiji (posebno kod uslovnog otpusta).
Međutim, sistemska i kontinuirana podrška nakon izlaska praktično ne postoji.
“Resocijalizacija ne smije da se završi zatvorskim vratima”
Profesor na FPN-u Univerziteta u Banjaluci, Nebojša Macanović, upozorava da se o uspješnoj resocijalizaciji može govoriti tek kada prođe određeni period nakon izlaska iz zatvora, a lice ne počini novo krivično djelo.
“Odsustvo recidiva je jedini pravi pokazatelj da je proces bio efikasan”, ističe on.
Pojašnjava da priprema za izlazak počinje znatno prije isteka kazne, ali da najveći problem nastaje upravo nakon izlaska.
Upozorava da, iako policija može vršiti nadzor, socijalna podrška biva nedovoljno razvijena.
“Centri za socijalni rad su opterećeni drugim kategorijama stanovništva i često nisu u mogućnosti da pruže kontinuiranu pomoć. Podrška se nerijetko svodi na jednokratnu novčanu pomoć od 50 do 100 KM što nije dovoljno za novi početak”, pojašnjava profesor.
Dodaje da najveći izazov ostaje zapošljavanje bivših osuđenika, te da stigma često zatvara vrata na tržištu rada. Posebno je teško, kaže, onima koji su izdržavali dugogodišnje kazne, jer se vraćaju u društvo koje se u međuvremenu značajno promijenilo.
“Resocijalizacija ne može biti uspješna ako se završi trenutkom izlaska iz zatvora. Ona mora biti nastavljena kroz institucionalnu podršku, zapošljavanje i aktivnu društvenu reintegraciju”, poručuje Macanović.
Centar za socijalni rad ćuti
Iz Centra za socijalni rad Kozarska Dubica navode da, kao organ starateljstva, ne mogu davati informacije o konkretnim radnjama koje preduzimaju u vezi sa određenim licem. Drugim riječima, javnost neće dobiti detalje o tome koje konkretne mjere će se preduzimaju u ovom slučaju.
Ipak, iz Centra pojašnjavaju da, generalno gledano, pružaju različite vidove podrške osobama koje se nađu u stanju socijalne potrebe ili u situacijama koje im otežavaju funkcionisanje. Svaki slučaj se, kako navode, razmatra pojedinačno uz procjenu stručnih radnika.
Podrška može uključivati psihosocijalnu pomoć, materijalnu podršku i druge oblike pomoći u skladu sa procjenom potreba i zakonskim nadležnostima.
Između zakona i straha javnosti
Slučaj Gorana Kotarana stavlja sistem pred dvostruki izazov: zakonska obaveza je da, nakon izdržane kazne, lice izađe na slobodu. S druge strane, postoji realna zabrinutost dijela javnosti i bezbjednosni aspekt koji institucije moraju pažljivo pratiti.
Zakonski okvir postoji. Individualni tretman tokom kazne postoji. Obavještavanje institucija postoji.
Ali ono što nedostaje, kako upozoravaju stručnjaci, jeste snažan i organizovan postpenalni sistem koji bi jednako štitio zajednicu i smanjivao rizik od ponovnog kriminala.
Upravo zbog toga ovaj slučaj nije samo priča o jednom osuđeniku već i ogledalo načina na koji društvo tretira one koji su kaznu odslužili i vraćaju se među nas.
(Aloonline.ba)
