Da drugarstvo iz klupa ne blijedi ni 30 godina kasnije svjedoči primjer generacije iz osnovne škole u Trnu, koja je zajedničkim snagama svojoj školskoj drugarici Nadi Zarić iz Šušnjara kod Laktaša renovirala malu trošnu kuću i omogućila osnovne uslove za život.
Zarićeva, koja boluje od lakše demencije, živjela je sa devedesetdvogodišnjim bolesnim ocem bez ičije pomoći, sve dok jednog dana na njihova vrata nisu zakucali njeni nekadašnji drugari iz osnovne škole.
Oko 60 bivših đaka koji su osnovnu školu završili 1991. godine udružili su se i pokrenuli humanitarnu akciju da bi Nadi, koju kako kažu, pamte kao povučenu djevojčicu sa plavom keceljom, punđom na glavi i smeđom torbom, koju je nosila svih osam godina, omogućili koliko-toliko pristojan život.
Jedan od organizatora humanitarne akcije Aleksandar Delić kaže da su formirali odbor od četiri člana te napravili planove šta je to što treba da urade da bi pomogli svojoj bespomoćnoj školskoj drugarici.
“Akcija je krenula prije mjesec i po dana. Pomoć dobrih ljudi je počela da stiže iz cijelog svijeta. Nakon što smo sakupili dio novca razveli smo vodu i obezbijedili priključak za mašinu, koju smo kupili, kao i televizor. Napravili smo veliku ostavu i predulaz, okrečili dnevnu sobu, zamijenili namještaj i uradili pod. Koliko je Nada jedna skromna duša dovoljno govori to što tražila da ostane stari krevet, jer joj je, kaže, i dalje dobar”, priča Delić.
Dodao je su joj obezbijedili i mobilni telefon, da bi stalno bili sa njom u kontaktu.
“Kad podvučemo liniju i vidimo koliko je novca ostalo, to ćemo raspodijeliti i svaki mjesec nositi Nadi, jer plašimo se da, ako joj sve to odjednom damo, neko to može zloupotrijebiti. Donijeli smo odluku da Nadi mjesečno nosimo onoliko novca koliko je potrebno za mjesečne troškove”, kazao je Delić.
Ovo nije prvi put da školski drugari pomažu Nadi.
“I ranije smo, s vremena na vrijeme, prikupljali novac od kojeg bismo kupili osnovne životne namirnice i odnijeli Nadi. Vodili smo je i na frizuru, za nju nije bilo veće radosti. Uvijek bi nas dočekala sa osmijehom, riječima ne mogu opisati kako je to zahvalna osoba”, kazao je Delić i dodao da će gdje god bili i šta god radili Nada uvijek biti dio njihove ekipe.
Lijekovi
Aleksandar Delić kaže da Nada Zarić nije bila prijavljena ni u lokalnom Centru za socijalni rad te da su i to obavili za nju, da bi bar ostvarila pravo na pomoć za tuđu njegu i drugu pomoć.
“Nadin otac je jako bolestan. Od četiri brata samo dvojica mjesečno pošalju nešto novca za koji Nada kupi ocu lijekove”, kazao je Delić i zahvalio svim ljudima velikog srca koji su ih podržali u ovoj humanitarnoj akciji.
/Glas Srpske/
