Proglašenje Gorana Zakrića, kapitena FK ”Borac” za najboljeg sportistu Republike Srpske obradovalo je njegove sugrađane i mnoge prijatelje u rodnoj Gradišci, gdje žive Goranovi roditelji i braća.
”Svi Zakarići a posebno Goran, vole fudbal kao i ja, samo je razlika u tome što oni znaju da igraju a ja samo učestvujem u organizaciji, pomažem i navijam”, kaže Lazić. Goranovi roditelji, majka Jadranka, otac Zvonko, braća Zoran i Bojan kažu da je Goran oduvijek pokazivao odlučnost da dostigne vrhove u fudbalu.
”Kada Goran igra, sve poslove ostavljamo, okupimo se ispred televizora, pojačamo ton i navijamo kao da smo na stadionu. Nemamo primjedbi na njegovu igru, za sada mu to ide dobro i želimo da tako nastavi”, kazao je za Srpskainfo njegov otac Zvonko, poljoprivrednik i zanatlija, vrijedan i dobar komšija koji je Gorana i njegovu braću podizao radeći mnoge poslove.
Majka Jadranka je srećna zbog Goranovih uspjeha mada i druga dvojica sinova igraju fudbal ali na lokalnom nivou. Posebno je veseli njegov skladan brak i dvije unuke.
”Svi navijamo da postigne gol ali me svaki put prođe jeza kada ga neko udari i obori na zemlju. On je u Osnovnoj školi u Gradišci polomio desnu nogu igrajući fudbal, od tada sam u strahu da štogod ne krene po zlu. Uvijek on kaže, mama ne sekiraj se. Do tada je Goran bio dešnjak ali je sticajem tih okonosti naučio da igra i lijevom”, veli Jadranka. Goran je izučio automehaničarski zanat, a njegov profesor, sada direktor Tehničke škole Vlado Tomić, kaže da je Goran u srednjoj školi pokazivao da će biti veoma supejšan na sportskom polju.
”Znalo se tada, da njemu mehanika neće trebati u životu i da je on izabrao drugi životni put. I na časovima fizičkog, prije i poslije nastave on je konstantno igrao fudbal na školskom igralištu”, kazao nam je Tomić. Goranom otac Zvonko ispričao je za Srpskainfo da je Goranu predlagao da se zaposli u nekoj fabrici ali se on, kaže, opredijelio da fudbal.
”Kazao mi je, tata, ja ću probati ovo sa loptom pa ako ne bude išlo, onda ću se baviti mehanikom. Ispostavilo se da mnogo bolje barata loptom nego ključevima i motorima”, otkrio nam je Zvonko Zakarić.
Stojan Timarac, bivši fudbaler i trener, zajedno sa Sašom Racom, Igorom Jankovićem i Vinkom Marinovićem, zaslužan za uspjeh mnogih generacija fudbalera “Kozare”. On je Goranov prvi trener te kaže da je već na početku u njemu prepoznao veliki talenat.
”On je kod mene došao na prvi trening zajedno sa bratom. Imao je tada osam godina i ja sam, već poslije nekoliko treninga shvatio da ima smisla za kombinacije, dobar pregled igre i osjećaj za gol. To je potvrdio kasnije jer sam njegovu generaciju, vodio sve do prvog tima ”Kozare”, kazao nam je Timarac.
Goran je omiljen u svome gradu, gdje često dolazi. Koristi svaku priliku da se sretne sa prijateljima. Ovdje prepričavaju da je, igrajući za zagrebačke timove ”Dinamo” i ”Lokomotiva” gotovo svakog vikenda doalzio u Gradišku, da bi zaigrao na turnirima malog fudbala ili otišao na piće sa društvom iz djetinjstva.
Fudbaleri iz Gradiške
Dugačak je spisak fudbalera mnogih generacija iz Gradiške koji su branili boje velikih klubova.
Osim Zakarića, od mlađih to su Miloš Šatara, Ognjen Ožegović, Marko Marin, Marko Maksimović, Ognjen Gnjatić, starijih Saša i Darko Raca, Siniša Đurić, potom Vinko Marinović, Borče Sredojević, Velimir Somobolac i drugi.
