Naručivali smo male rakije…
U slijedovima
Dok nismo izgubili broj
Ja sam samo htjela
Da mi jezik postane težak
Da slučajno ne izlanem
Tko zna zašto si ti pio
Možda iz objesti
Možda da si još malo naudiš
Nevjerojatno mi je da ne shvaćaš
Da se mjesecima ševim samo s tobom
A nije da nemam izbora
U glavi mi je punkerska šutka
Zagledam ti se u krvave oči
I jezik se, izdajica, pokrene sam
Kažem: ”Treba mi nešto više”
Pogledaš me
Pogledaš prazne čaše rakije
I pitaš:
”Hoćeš da prijeđemo na whiskey?”
/Mirela Remi Priselac/
