Koze, ovce, psi, kokoške druge životinje Asima Tadžića iz Potkozarja, okružene pažnjom i ljubavlju domaćina, stekle su nesvakidašnje navike.
Asimovi jarići se igraju na prozoru, koze najviše vremena provode na krovu, ovce su kućni ljubimci isto kao i pas ćivava koji je najčešće njegovom naručju.
Pijetao je autoritet među životinjama kojima ne dozvoljava izlazak iz dvorišta, a Asima i njegove komšije redovno budi kukurikanjem.
Ko nije poslušan ili ne uvažava pjetlove direktive, njega strogo i prekorno kljucne u bolno mjesto, da što prije nauči lekciju lijepog životinjskog ponašanja.
”Pijetao je tačan kao švajcarski sat, ali i njega sam skupo platio, mada manje nego čivavu za koju je potrošeno nevjerovatnih 900 eura. Ovaj mali psić je rođendanski poklon, on je moj ljubimac mada i dva velika psa u kavezima su mi odana i omiljena”, kazao nam je Asim, koji povremeno boravi u rodnom kraju.
Životni i radni vijek proveo je u Švacarskoj, u Lozani od koje se još nije oprostio ali, kako sada zaključuje, vjerovatno će uskoro put pod noge pa zauvijek u zavičaj.
”Meni je ovde najlepše. O mojim životinjama za sada brine snaha Rasima koja ih mazi i pazi. Ona je sa kozama, ovcama, psima, kokoškama uspostavila poseban kontakt, izgradila obostrano povjerenje. Životinje to prepoznaju i iskazuju, uzvraćaju na svojstven način”, kazao nam je Asim.
Rasemu Tadžić koja o svakoj životinji ima drugačiju priču, kaže da je prvih dana proljeća najviše obradovala koza koja je ojarila trojku.
”Troje jarića je rijetkost ali se i to ovdje desilo. Koze koje smo nabavili iz Dalmacije uporno se pentraju kojekuda. Kod nas nema brda, a planina Kozara je samo na pogledu. Koze i jarići su u napuštenoj djeverovoj kući prepoznale svoj prethodni zavičaj, planinu Dinaru i dalmatinski krš”, zaključila je Rasima.
Ona je od ranog jutra među ovim životinjama koje su, svojim ponašanjem i navikama pobudile pažnju komšija i prolaznika.
”Uvijek neko navraća, slika, raspituje se… Ljudi se najčešće iznenađuju vidjevši koze na kućnom krovu koje hodaju po crijepu i gredama kao po njivi. Jarići se igraju na uskom prozorskom zidu, visine nekoliko metara, ali nisam vidjela da je bilo koje palo. To je nevjerovatna penjačka vještina urođena ovim životinjama”, priča Rasima Tadžić, hvaleći svoje koze i ovce zbog velike mliječnosti.
To pripisuje zdravoj prirodi, travi i sijenu sa potkozarskih njiva i brežuljaka. U staji je i nekoliko bikova u tovu jer Tadžići vjeruju da je domaća proizvodnja, ponajviše mesa i mleka za vlastite potrebe, u ovom periodu veoma bitna.
Kobila oždrijebila trojke u Gornjoj Jurkovici
U domaćinstvu Dušana Gajića u Gornjoj Jurkovici kod Gradiške kobila je oždrebila trojke, što je rijetkost.
Takođe je u više potkozarskih sela, zabilježno da koze, a posebno ovce, na svijet donose po troje pa čak i više mladunčadi.
Međutim, rijetkost je da sva ždrebadi, jarići i jagnjadi prežive. Trojke u svojim stadima domaćini često ističu kao uspjeh u stočarstvu.
/Srpskainfo/
