Katolički vjernici slave najveći hrišćanski praznik, Uskrs. Slaviće se i u domu Tea i Biljane Štajnman u Nožičkom, pored Srpca, gdje su preselili iz Minhena.
Teo Štajnman se u Nožičkom obreo zahvaljujući supruzi Biljani, ali društven po prirodi, vrlo brzo se uklopio u ovdašnji mentalitet i stekao brojne prijatelje u ovom kraju.
”Putovao je 26 sati prvi put kada je dolazio u Srpsku. Bio je rat, išlo se koridorom, i odmah mu se sve ovdje dopalo”, naglašava Biljana Štajman.Iako je njihova ljubavna priča počela u restoranu u Minhenu, u kojem je Biljana radila kao kuharica, Tea su ovoj vrijednoj ženi privukle i brojne druge kvalitete.
”Nijemice sve gledaju sa visoka, prave se važne, pune su sebe”, priča Teo Štajnman.
A, Bilja priča kako su se upoznali.
”Volio je jesti pljeskavice. čini mi se da se prvo zaljubio u našu pljeskavicu, pa onda u mene”, sa osmjehom kaže Biljana.
Nožičko Tea podsjeća na njemačka sela prije pola vijeka i baš to ga je privuklo njemu. Naročito druženja komšija i zajednički rad.
Slobodno kretanje na selu, u doba korone, posebno mu godi, iako je preležao njen teži oblik. Posebno je zahvalan osoblju u Bolnici Gradiška na izuzetnoj brizi i pomoći.
”Јedna od koktorica je znala njemački jezik. Veoma su bili ljubazni, i ja sam im zahvalan na tome”, naglašava Teo.
Njih dvoje podjednako poštuju sve praznike, pravoslavne i katoličke, slave dvije srpske slave i uživaju u svom malom raju u Nožičkom, okruženi prijateljima i rođacima. Njemačku posjećuju samo turistički, iako su zadržali stan u Minhenu. Kažu, domovinu ne čine kuće, nego ljudi, uvijek spremni za druženje, ali i da pomognu kada zatreba.
Pratite ”Micro mrežu”:
