Na porodičnom imanju Ninići rade ono što znaju najbolje, proizvode voćne sadnice i to isključivo starih sorti voća. Iako se radi o maloj proizvodnji, ona je organizovana u skladu sa svim stručnim i zakonskim normama, koje regulišu ovu oblast. U rasadniku se gaje prvenstveno jabuke, kruške i nešto trešnje. U budućnosti planiraju proširenje asortimana sa odomaćenim vrstama cvijeća i ukrasnog bilja.
Imao sam zadovoljstvo da razgovaram sa mladim agronomom Petrom Ninićem iz sela Vitasovci, kod Novog Grada. On se sa suprugom Ninom već pet godina aktivno bavi očuvanjem starog, odomaćenog sortimenta voća sa područja banjalučke regije.
Agronom Petar Ninić zajedno sa svojom ljepšom polovinom, suprugom Ninom, upustio se u jedan neobičan i da tako kažemo pionirski posao, a to je očuvanje starih sorti voća koje su vijekovima davale plodove na ovim područjima zvanim Krajina.
„Na području na kojem živimo i radimo postoji stotine starih sorti voća. Davno su one ovdje cvale i davale plodove, pa polako i nestajale pri čemu je njihova brojnost bila značajno smanjena. Naša misija je očuvati i razmnožiti stare sorte, te omogućiti ljubiteljima voća da ih gaje u svojim voćnjacima. Mi se trudimo da sačuvamo one koje su posebne. Naravno, zakalemimo mi i ove druge, što bi se stručno reklo ,manje atraktivne sorte. Neka ih pored puta, u međi, pokraj rijeke. Nekoga će jednog dana obradovati“. Petrovača, kolačara, zelenika, ljepotica…kako su samo naši stari znali dati divna imena domaćim sortama voća.“, kaže Petar koji je zaljubljnik u stare sorte voća.
Cilj je, kako kažu da Rasadnik Ninić postane mjesto na kojem se okupljaju voćari hobisti i amateri, kao i oni koji žele da se prisjete zaboravljenih ukusa i uspomena iz djetinjstva. Kažu da im je najveće zadovoljstvo kada znaju da se naša Zelenika, Karamut ili Ašlama gaje od Novog Grada do Trebinja, ili od Bijeljine do Sarajeva. Drago im je kada kupci osjete zadovoljstvo pronalaska neke stare, zaboravljene sorte. Pored proširenja asortimana voćnih sadnica, porodica Ninić već od narednog proljeća planira započeti sa plantažiranjem starih sorti jabuke ikruške. Cilj je da se proizvede voće za preradu, kao i jedan dio za svježu upotrebu.
„Koliko nam je poznato, do sada niko nije pokušao gajiti stare sorte voća u malo intenzivnijim sistemima gajenja. Ovde na mislimo na guste zasade sa stubovima i žicom, već na zasade starih sorti, sa širokim razmacima sadnje, ali koji se redovno orezuju, đubre, navodnjavaju i održavaju u najboljoj kondiciji. Svakodnevno dobijamo upite o prodaji plodova starih sorti za jelo I preradu“, ističe Petar.
I vašeg reportera je jako zainteresovala ideja mladih stručnjaka, bračnog para Nine i Petra Ninića, koji su nam pojasnili ovu lijepu zamisao polako, razložno, onako kako zahtijeva posao kalemara i čuvara ili bolje reći rasadničara starih voćnih kultura pradjedovskog zavičaja.
„Na nama je da prvi pokušmo uspostaviti ovakvu proizvodnju. Takođe, razmišljamo i o organskoj certifikaciji. Poznato je da se stare sorte mogu gajiti skoro bez upotrebe hemijskih sredstava, pa bi bilo šteta ne iskoristiti tu njihovu prednost. Takođe, sa tehnološkog aspekta u preradi, stare sorte su nenadmašne. Nadamo se da ćemo jednog dana uspjeti „zatvoriti“ krug u gajenju i očuvanju starih sorti, na način da pored sadnica imamo i plodove, te prerađen finalni proizvod“,kaže naš sagovornik i dodaje da su ove godine na dva dunuma proizveli 3000 sadnica autohtonih sorti voća koje će obogatiti voćnjake širom Bosne i Hercegovine.
Ostaje nam da i dalje pratimo aktivnosti ove vrijedne porodice i da se radujemo njihovim planovima u budućnosti. Možda ključ ostanka mladih ljudi na ovim prostorima leži upravo u tome da se, pored redovnog posla koji obavljaju, u slobodno vrijeme bave poljoprivrednom na porodičnim imanjima. Ipak, malo je nas koji nemaju djedovinu.