Istraživanje o komunikaciji među biljkama docenta Dimitrija Markovića sa banjalučkog Poljoprivrednog fakulteta izazvalo je pažnju brojnih svjetskih medija jer bi ovo otkriće u budućnosti moglo smanjiti upotrebu pesticida i doprinijeti proizvodnji zdrave hrane. Marković, koji je trenutno na postdoktorskim studijima na Švedskom univerzitetu poljoprivrednih nauka u Upsali, od 2009. godine se bavi ispitivanjem komunikacije koju pojedine poljoprivredne culture ostvaruju ukoliko se siju jedne pored drugih. On ističe da biljke stalno šalju i primaju signale koji im omogućavaju da međusobno komuniciraju o okruženju u kojem rastu.
Do ovog saznanja došao je kada je na Švedskom institutu poljoprivrednih nauka sa mentorom Velemirom Ninkovićem za potrebe doktorata sproveo istraživanje na interakciji između kukuruza i pasulja putem dodira. Oni su simulirali dodir biljke tako što su šest dana, po jedan minut, nježno dodirivali listove uz pomoć četkice za šminkanje.
Biljka koja je dodirivana bila je kraća po visini, imala je smanjene lisne površine i veći korijenov sistem. Čim je osjetila da je neko dodiruje, dobila je signal o potencijalnom konkurentu i svoju biomasu prebacila u korijen kako bi se bolje ukorijenila i na taj način imala pristup većoj površini zemljišta i dobijala više hrane, objasnio je Marković.
Dodao je da, osim što razvijaju umjerenu krošnju, biljke upozoravaju svoje komšije o napadu insekata i biljnih vaši, čime se formira kompleksna komunikaciona mreža.
Biljke ne mogu pobjeći kad osjete opasnost kao što mogu ljudi i životinje, ali su i te kako sposobne da se odupru i prilagode izazovima u okruženju. Tako su dodirivane biljke mijenjale volatilne materije koje stalno ispuštaju u okruženje. Komšije biljke koja je dodirivana su na osnovu tih ispuštenih mirisa prepoznale da postoji opasnosti pripremile se. Te mirise su osjetile i biljne uši, pa su tako dodirivane biljke imale od 15 do 20 odsto manje ušiju, rekao je Marković i dodao da je i pravljenje sjene jedan od signala i načina komunikacije biljnih vrsta.
Njegov cilj je da ova saznanja nađu praktičnu primjenu u plasteničkoj proizvodnji.
Tretman na dodir je vrlo jednostavan i pokretnim platformama u staklenicima bi se mogao tretirati veliki broj biljaka, što bi smanjilo pojavu insekata, upotrebu pesticida i donijelo zdravije plodove. U vremenu kada težimo zdravoj hrani ovo je pravi način da se utiče na smanjenje prisustva štetnih insekata u gajenim uslovima, rekao je Marković.
Dodao je da bi ovaj tretman bio idealan za proizvođače organske hrane, ali da treba istražiti koje biljne vrste funkcionišu između sebe.
Komunikacija ne može biti ostvarena između bilo kojih biljaka. Treba povezati biljke sa dobrim emiterima i biljke koje su dobri primaoci. Tek slijedi istraživanje da pronađemo što više kombinacija biljaka koje mogu međusobno komunicirati, rekao je on.
Vidosav Đurđević
