Ono što jedino nije nikad bilo sporno to je da je u Miloševom Brdu postojala crkva koju su Ustaše zapalile tokom 1941 ili 1942 godine, vjerovatnije 1941. godine u znak odmazde za palanje pilane u G.Podgradcima od strane Partizana.
Kada su u isto vrijeme u ovom selu sakupili oko 150 seljana i iste strijeljali nedaleko od sela u jazu Jablanica u selu Jablanica, o čemu se inače mnogo ne zna jer iz nekih razloga nikada ovom događaju nije posvetita odgovarajuća pažnja.Crkva se nalazila u gornjem dijelu sela zvanom Gorjani, u zaseoku Kevići (danas ima jedna kuća) što je ispod same planine Prosare, što ukazuje da je bila sakrivena od radoznalih i nemilih Turskih pogleda.
U neposrednoj blizini crkve nalazi se izvor koji se zove Svetinja i koji i danas jednakom snagom iz njedara zemlje izbacuje vodu u potok Lepenicu.Za izvor se vjeruje da ima ljekovita svojstva i da su nekada hajduci vodom sa izvora liječili rane. Prema predanju starijih seljaka, Miloševo Brdo je prvo selo, kako su govorili u okrugu, imalo crkvu koju je opet kako njihova sjećanja govore, na temeljima manastira obnovio neki pop Popović.
Proizilazi da je ta crkva sagrađena ili obnovljena oko 1825 godine kada je po šematizmu Dabrobosanske mitropolije od Turaka dobito odobrenje za podizanje ili obnovu ove crkve.U prilog ovim kazivanjima je mišljenje arheologa Đuđevića koji je imao sredstava da samo utvrdi veličinu crkve koja je bila 14 sa 7 metara i čiji temelji su i sada vidljivi.Prema njegovovm mišljenju temelji crkve se nalaze na starijim temeljima i to iz dva sloja što ukazuje da je na istom mjestu već ranije postojao vjerski objekat i da je u najmanje dva navrata ponovo obnavljan ili građen.
To potvrđuje kazivanje pok.Spasoje Dragišića da je crkva (on je govorio namostir) bila još u drugoj polovini 18 vijeka, (1766 godina) Slična kazivanja o crkvi su imali Stevan Gligić, Draginja Gligić, koja je živjela 101 godinu, Svetozar Savić,Trivun Gligić, i drugi. Mirko Kević koji sada ima 72 godine i čija je jedina kuća u naposrednoj blizini gdje se crkva nalazila, i danas ima ključ za koji tvrdi da je pripadao crkvi.
Oko crkve su postojale nadstrešnice (u pričanjima kreveti) koje su posjedovali imućniji seljani, ispod kojih se boravilo za vrijeme svetkovina kod crkve. Stevan Gligić i Trivun Gligić su govorili da je kreveta bilo 8 i znali su i ko su im bili vlasnici.Spasoja Dragišić je pričao da se kod crkve sakupljala „puna njiva naroda“ što bi prema sadašnjim procjenama bilo oko 500 prisutnih. Ovo bi moglo biti tačno jer okolna sela: Sovjak, Jablanica, Trebovljani, Podgradci, i druga udaljenija, nisu imali crkvu.
Iako se radi o veoma interesantnom ali i značajnom objektu, ozbiljnija istraživanja nikada nisu obavljena.Nikada niko nije ni pokrenuo inicijativu da se obavi obnova ili uradi neko drugo obilježje. Jedini znak da je crkva bila su temelji zarasli u travu i šipražje, i krst koji su seljaci postavili, ali, koji i sam dotrajava. Poneki šeret se zapita, da li je krst obilježje da je tu bio vjerski objekat ili podsjećanje da je sve umrlo pa čak i sjećanje na isti.
/Ranko Gligić/
