Radmila i Risto Lečić u hercegovačkom selu Ždrijelovići kažu da u rodnom kraju, uz predan rad, imaju sve što im treba, a najveće bogatstvo im je osmoro djece. Risto je vješti narodni guslar a za gusle on kaže da “mogu sve što čovjekova duša ište”.
Gostujući u trebinjskom kraju i obilazeći prelijepa sela oko njega put nas nanese u Ždreloviće gdje smo posjetili najbrojniju trebinjsku porodicu Lečići. Selo Ždrijelovići smjestilo se u pristranku kraj lijepog plodnog i širokog kraškog polja gdje nam se odmah iza jedne krivine kamenitog puta pred očima ukaza ko iz bajke velika kuća, puna radosti i ljubavi. Odahnusmo kada u toplo podne treće avgustovske subote stigosmo u to prekrasno selo ispunjeno mirisaima i zvukovima koji rušu razgaljuju.
Dočekaše nas Lečići sa osmijehom i dobrodošlicom, ljubavlju, kafom i rakijom, kako je to ovdje običaj od vajkada. Razgali nas topao doček pa poteče priča o životu, mukama, ljepotama, vremenu i nevremenu, o siromaštvu i bogatstvu i još koječemu.
“Volim reći da sam vrlo bogat, imam punu kuću radosti, punu kuću djece. Rastu djeca. Troje najstarijih već su studenti u Beogradu, Banjaluci i Trebinju, a ove godine će i četvrto da ima se pridruži”, kaže Risto, a vesele mu oči pletu po djeci i ikonama na zidu.
Pitamo Ristinu suprugu Radmilu kako izlaze na kraj s djecom, a ona kaže da djeca nisu problem ili obaveza, već neizmjerna sreća i radost, što nam potvrđuju i nasmijana dječija lica koja nas znatiželjno posmatraju.
Kažimo da su Ristina djeca Danka, Milica, Stanka, Radovan, Milijana, Radmila, Blagoje i Božo velika radost svih Lečića ni ne samo Lečića, nego i cijelog Ljubomira. Ristu zbog predivnog glasa i stasa poznaje cijela Hercegovina, jer je proslavljeni guslar koji često učestvuje na dobrotvornim koncertima. On kaže da tad njegova muzika donosi višestruko dobro. Za njega su svi prvo čuli kao za narodnog guslara, koji svojim pjesmama razgali i najtvrđa srca, a mnogi ga poznaju i po tome što je otac osmoro djece. Risto u duši nosi nevjerovatnu blagost, a s lica ne skida osmijeh. Kako i ne bi tako bilo kad ga dočekuje kuća puna kćerki i sinova. Pjesnik bi rekao, ko rumene jabuke.
“Gusle mogu reći sve što čovjekova duša ište, njihov deseterac je kao živa riječ najboljeg pjesnika. uz pjesme koje su uz gusle opjevane zabilježena je istorija našeg naroda i niko je ne može bolje i stvarnije opisati. Kad guslar preko struna prevuče gudalo i pusti glas, otvore se čitanke iz kojih se vijekovi, bojevi i ratovi, stradanja i nadanja. Sve to gusle mogu reći, a govorile su kroz vijekove i govoriće i dalje”, kaže Risto.
Priča da njegova porodica živi životom predaka i čuva običaje rodnog kraja.
Sa Straduna u hercegovački krš
Prenoseći ljepotu gusala i njihovog svjedočenja o vremenu, zvuk Ristinog instrumenta čuo se i na Kosovu, gdje je ovaj kršni hercegovac išao u konvoju ljubavi koji je u Gračanicu nosio pomoć srpskom narodu prikupljenu u akciji “Kad bi hljeba bilo više”. Na svakom odmorištu od Banjaluke do Gračanice Risto je plijenio pažnju, a njegovu pjesmu hvalili su i stari i mladi.
Ristina supruga Radmila, inače diplomirani ekonomista, koja je poslije studija u Dubrovniku i šetnje na daleko poznatom Stradunu odabrala da živi i stvara porodicu ovdje u hercegovačkom kršu. Kaže da je doživjela blagodet kakva se samo poželjeti može – prelijepa djeca i zdrav život tamo gdje trave mirišu, a ptice pjevaju i ljubav cvjeta.
“Velika radost je kada nas jedanaestero, to jest suprug, njegova majka, ja i osmoro naših ptića sjednemo za sto, ili kada se po našem imanju damo za poslom znajući da jedni druge imamo, da se volimo i da smo porodica koja ljubav u sebi gaji i nesebično je daruje drugima. Moji i Ristini djedovi imali su ukupno 37 djece, pa smo se i mi odlučili da ne budemo mnogo manje plodni i rodni, kako se to kaže. I evo najsrećniji smo, djeca su neopisiva radost, i oko njih sve je puno ljubavi”, priča Radmila i pogledom miluje petoro prisutne djece.
Lečići obrađuju pet hektara zemlje, a i ove godine, iako je dug sušni period, imaju dovoljno i paradajza i paprika, i dinje i slatke lubenice, a i kukuruz se zeleni, dok krave pasu dobru travu, pa će biti i sira i jogurta i kajmaka za sve.
Složna i velika porodica u rodnom selu drži tridesetak ovaca i sedam krava. Jagnjad su prodali, a rekoše da ih je bilo pedesetak ove godine.
Na našu molbu domaćin uze gusle u ruke pa uz pratnju sina Blagoja zapjevaše.
“Zapjevajmo onu staru o Milošu i Lazaru…” ječalo je poljem i pristrankom, a pjesmi se pridruži jeka zvona sa obnovljene crkve u Ždrijelovićima, pa postadosmo svjesni ljepote sela i Hercegovine i življenja daleko od gradske vreve i jurnjave koja nikuda ne vodi. Do u smiraj lijepog njetneg dana družili smo se sa Lečićima, ili kako kolegica Bilja, mlada novinarka na jednom od prvih novinarskih iskustava reče “punili dušu ljepotom i ljubavlju.
Na kraju naše posjete Lečići nam rekoše da su prije dvije godine imali gosta koji ih je usrećio a radilo se o poznatom beogradskom glumcu i ministru kulture Srbije, u jednom mandate – Branislavu Lečiću. Tragajući za svojim korijenima Branislav je otkrio da su mu korijeni odavde iz Ždrelovića, pa je došao da nas posjeti. Jako su mu se obradovali a poznati glumac je obećao da će opet doći u posjetu ovoj čestitoj porodicu koja je gnijezdo ljubavi i dobrote.
