Nekadašnji fudbaler Zrinjskog i mlade reprezentacije BiH, Goran Karačić(21) u intervjuu se osvrnuo se na svoju karijeru, reprezentaciju i fudbal u BiH.
Ovaj rođeni Mostarac je trenutno član njemačkog drugoligaša Sandhauzena, na posudbi iz turskog Adanaspora, razlika između Superlige Turske i Njemačke „cvajte“ je ogromna.
„To su dva različita svijeta, u Turskoj sam igrao Superligu gdje su mnogo ozbiljniji klubovi nego u Njemačkoj drugoj ligi, ozbiljni su i ovdje, ali kada uporedim Bešiktaš i igranje pred 60.000 ljudi i ovdje pred 10,15 hiljada nije isto. Drugačiji fudbal totalno, u Njemačkoj je više snaga, sila dok se u Turskoj igra fin fudbal.“
Dvije sezone je proveo u Premijer ligi BiH, kada je uporedi sa Turskom i Njemačkom, uslovi su glavni problem.
„Haha, to se ne može porediti. Nije da naši momci dolje ne znaju igrati, nego nemaju uslova, vidjeli ste i sami kako izgledaju tereni ovog proljeća, tereni su katastrofa.“
Najbolji igrač protiv koje je igrao bio je Rikardo Kvarežma, dok mu je Vladimir Koman omiljeni saigrač kojeg je imao. Kao trenera koji mu je mnogo pomogao u karijeri izdvojio je hrvatskog stručnjaka, Krunoslava Jurčića.
Premijer ligu BiH i dalje prati i nada se tituli njegovog bivšeg kluba.
Nadam se da će Zrinjski odbraniti titulu , imaju dobar roster igrača, odličnog trenera i predsjednika i iako je Željo napada, sa mnogo bivših igrača Zrinjskog. Ključ uspjeha Zrinskog je predsjednik Danko Šulan, koji je ujedno i dobar predsjednik i dobar čovjek“.
Uspjeh omladinaca Željezničara ne vidi kao iskorak omladinskog fudbala BiH, već samo kao Željin iskorak, dok Zrinjski zapostavlja svoje igrače, Željo zna kako treba raditi.
„To jedino znači pomak u omladinskom fudbalu Željezničara, pomak u omladinskom fudbalu BiH, to nije sigurno. Mostar i Sarajevo se ne mogu po talentima mjeriti, jer Mostar je uvijek imao najbolje talente za fudbal, ali uvijek ispade da se nešto pogrešno radi. Željezničar ima deset omladinskih selekcija, dok Zrinjski ima jednu. Zrinjski je zapostavio domaće igrače,počeo je dovoditi igrače sa strane, dok su domaći prestajali baviti se fudbalom i počinjali raditi druge poslove.“
Doskorašnji mladi reprezentativac BiH, koji više nije u sastavu zbog sukoba sa Marinovićem, nada se da njegove kolege mogu do istorijskog uspjeha.
„Kada je Vinko tek došao, mi smo mu pružili dobrodošlicu i stvarno smo mu bili otvorena srca i bili smo spremni da mu pomognemo. Vinko je jedan veliki stručnjak, koji zna fudbal i stvarno mi je drago zbog momaka što su došli tako daleko. Mi smo živjeli san da odemo na Evropsko, ali bože moj, ko nije tu bez njega se može. Napravili su jednu dobru selekciju.“
O izboru Roberta Prosinečkog za selektora ima samo riječi hvale.
„Nije moglo bolje biti, jer dečko je igrao za velike klubove i ja se nadam da će poslagati igrače koji su svjetska klasa.“
Zvali su ga iz reprezentacije Hrvatske, ali je ostao pri svom stavu.
„Mene su zvali iz Hrvatske, ali za mene je BiH jedina zemlja i stojim iza svoje odluke.“
Karijeru je počeo kao rukometaš prateći korake njegove braće Ivana i Igora, ali jedan odlazak na trening malog fudbala je sve promijenio.
„Krenuo sam kao rukometaš kao i moja braća Igor i Ivan i onda sam došao s prijateljem na trening MNK Karakaj i stao sam na gol,dobro sam branio, iako sam želio biti rukometaš, trener me je natjerao da ostanem u fudbalu, pa preko NK Mostar, Branitelj i Zrinjski.“
Dva brata su uspješni rukometaši, ali je u kući uvijek „rat“ zbog Hrvatske i Bosne.
„Uspješna su obojica, ide im dobro obojici. Reprezentacija, to je druga priča u Bosni je to cirkus veliki, da dođe do propusta kakav se desio protiv Švajcarske, momci su ginuli, iako u reprezentaciji nemaju šta da jedu. U kući je „rat“ stalno, BiH, Hrvatska, Ivan i ja smo na istoj strani, Igor misli drugačije.“
Od svojih utakmica u karijeri, pamti dvije jednu sa Pecare, a drugu iz Turske.
„Imam dvije omiljene utakmice u karijeri, prva je protiv Širokog na Pecari, kada smo preokrenuli sa 2:0 i na kraju pobijedili 4:3, ja sam odbranio penal. Druga je na Vodafon Areni protiv Bešiktaša, kada smo izgubili 2:1 pred 55.000 ljudi.“
Ovaj mladi golman je drugi u istoriji Premijer lige BiH po broju utakmica bez primljenog gola, ispred njega je samo Adnan Gušo, takođe je specijalist za branjenje penala, koja je njegova tajna.
„Više gledam na postavljanje noge, mnogi gledaju položaj tijela ili idu napamet. To su neka sitnice koje ili imaš ili nemaš kao golman. Trener golmana u Zrinjskom mi je pokazivao neke „cake“.“
Sezone 2015/16., kada je oborio rekord se rado sjeća, bila je to njegova prva, napravio rekord, osvojio titulu i izabran za najboljeg golmana. Pored svega toga što će mu ostati u sjećanju, on pamti i „zvornički kamen“.
„Utakmicu u Zvorniku protiv Drine nikada neću zaboraviti, na zagrijavanju, kada mi je trener šutao, bacio sam se i udario u kamen, morali su zvati ljude sa krampovima da ga vade, to je bio ogroman kamen zakopan u zemlju, koljeno mi je bilo dvije sedmice „plavo“.
Goran Karačić nas je ugostio u klupskom restoranu u Hajdelbergu, nedaleko od stadiona Sandhausena,