Još jedna tužna vijest pogodila je grad na Savi.
Napustio nas je nekada dugogodišnji ekonom Fudbalskog kluba ”Kozara”, a u posljednje vrijeme i radnik četvrtoligaša iz Trebovljana, Ljubo Radiša.
‘Ljuban’ je bio svojevrsna legenda kluba, ljudska gromada koja će zauvijek biti sinonim vrijednog i poštenog radnika kod svih omladinaca koji su ponikli u gradiškoj Kozari.
Ljubo i Meša
Uz Ševala Mešića, popularnog Mešu, Ljubo je bio nezaobilazan, važan, onaj krucijalni dio u svakodnevnom radu i životu svih timova i generacija fudbalera Kozare u posljednjih dvadesetak godina koje su prošle kroz kolektiv crveno-bijelih. Uvijek je bio uz igrače, počev od male prostorije na kraju hodnika, pa sve do ‘tadašnjih’ pomoćnih terena, koji ni izbliza nisu izgledali kao ovi danas.
U sjećanju svih fudbalera ostaće njegove šale kojima je uvijek i pored lošeg rezultata uspjevao izmamiti osmijeh na lice. Otišao je tiho, onako kako je i živio…
Bio je tu uvijek da te sasluša, čuje tvoje probleme, pa ako i na bilo koji način može pomoći, to je učinio. Bio je tu kada bi ti ‘zafalilo’ bilo šta od opreme, jednostavno na teren si pored Ljube morao izaći spreman. Bio je tu i kada je trebalo ostati duže vremena nakon posla…
Bio je tu da ti skuha čaj kada je hladno vrijeme…
Bio je tu kad’ god je trebalo…
