Iscrpljeni su, ali ne posustaju. Ima ih 80 i svi redom, od ljekara infektologa do vrijednih pomoćnih radnica, koje brinu o čistoći, vode danonoćnu bitku protiv virusa korona.
Situacija se iz dana u dan mijenja, a posljednja vizita svjedoči: u Klinici za infektivne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra RS u Banjaluci liječi se 28 pacijenata, od kojih je troje na respiratoru.
Kako izgleda liječenje oboljelih od korona virusa i sa kakvim se izazovima, iz minuta u minut, bore medicinari, samo oni znaju. Jer, vrata ove klinike su hermetički zatvorena.
Takva su pravila i tako se mora, inače bi bitka bila unaprijed izgubljena. Ovo je zona u koju pristup imaju samo zaposleni i to uz posebne, najstrože mjere zaštite.
”Pandemija novog korona virusa COVID 19 je izuzetan izazov, ne samo za nas u Klinici za infektivne bolesti, gdje se liječe oboljeli, nego i za cijeli Univerzitetski klinički centar i cijeli zdravstveni sistem Republike Srpske. Na zdravsvenim radnicima koji liječe i njeguju ove bolesnike je ogromna odgovornost”, kaže načelnica klinike dr Antonija Verhaz.
Prvi pacijenti zaraženi korona virusom na Kliniku za infektivne bolesti UKC RS stigli su početkom marta i od tada kreće prestrojavanje na poseban režim rada, prilagođen uslovima epidemije.
Oni koji ulaze u kliniku i dolaze u dodir sa pacijentima, ili uzimaju uzorke za laboratorijske anelize, „pakuju“ se u specijalnu opremu, kako bi im svaki dio tijela bio zaštećen.
Skafander sa kapuljačom, dva para rukavica, kaljače preko obuće, naočari, viziri, posebne zaštitne maske sa filterima… Oblačenje i opremanje, po strogo propisanom redu i postupku, traje 15 do 20 minuta.
Kad završe zadatak, slijedi ”raspakivanje”, opet po redu i protokolu, u kojem je svaki pokret bitan. Pri svlačenju medicinari moraju posebno paziti da ne dodiruju sluznicu oka ili nosa, da se ne bi zarazili. I to traje dvadesetak minuta.
Procedura vrijedi i za pomoćne radnice. Jednom do dva puta na sat one, obučene u skafandere i hermetički zatvorene u opremu, temeljito čiste i dezinfikuju sve površine u klinici.
”Ne možete ni zamisliti kako je to naporno. U toj opremi je vruće, teško je kretati se, dehidrirate, a posao se mora obaviti takoreći savršeno”, objašnjava dr Verhaz.
U skafanderima i pod „punom ratnom spremom“ rade i medicinske sestre, a sve su iskusne i posebno obučene za rad na infektologiji.
One su u velikom riziku, jer njeguju pacijente, uzimaju im krv, priključuju infuziju. I doktori su izloženi opasnosti, naročito kada uzimaju briseve.
U skafanderima i pod „punom ratnom spremom“ obavljaju se i vizite, koje traju dugo i podsjećaju na scene iz naučnofantastičnih filmova.
Ali, ovo nije film, nego stvarnost u kojoj svaka i najmanja greška ili nepažnja mogu biti fatalni i po pacijenta i po one koji ih liječe.
”Naporno je i stalno smo pod velikim stresom. Imamo poseban režim koji podrazumijeva i drugačije radno vrijeme, nego u redovnim okolnostima. Kad je epidemija, mora se tako. Ipak, svi radimo puno radno vrijme, pa i više od toga, mada se u ovakvim okolnostima preporučuje da se radi skraćeno”, kaže dr Verhaz.
S ponosom ističe da se niko od zaposlenih u Klinici za infektivne bolesti ne žali, srećna je što niko nije otišao na bolovanje.
”Ljudi su sjajni, ali su već iscrpljeni”, priznaje načelnica klinike.
Na pitanje koliko ljekara ima na rapolaganju dr Antonija Verhaz odgovara kratko i jasno: malo!
Na Klinici za infektivne bolesti UKC RS, u srcu borbe protiv virusa korona, radi devet specijalista infektologa.
Svaki od njih, ali i svaka medicinska sestra, tehničar, laborant… u doba epedmije vrijedniji su od zlata.
Zato se i moraju čuvati, da bi sačuvali svoje pacijente. Zato su vrata klinike hermetički zatvorena. A iza tih vrata…
/Srpskainfo/